Ova ne baš najsretnija informacija proizilazi iz nedavne objave o mogućem udruženju dva najveća svjetska proizvođača kakaa. Naime, Gana i Obala Slonovače iz kojih dolazi gotovo dvije trećine svjetske količine kakaa, već neko vrijeme pregovaraju o stvaranju udruženja pod nazivom COPEC (eng. Cocoa Producing Countries).
Vlasti dvije zapadnoafričke države smatraju da će upravo stvaranjem svojevrsnog kartela uspjeti da podignu cijenu kakaa i samim time povećaju zaradu od uzgoja.
Kako prenosi “tportal“, ova vrijedna sirovina dolazi s malih porodičnih gazdinstava, od kojih zrna kakaa po cijenama koje određuju države, potom otkupljuju prekupci koji ih na veliko prodaju vlastima koje ga dalje plasiraju globalnim preprodavačima.
Tona kakaovog zrna na tržištu ovih se dana prodaje po cijeni od oko 2.500 dolara, dok se vrijednost svjetske prodaje čokolade procjenjuje na više od 100 milijardi dolara od čega Gana i Obala Slonovače godišnje uspjevaju da zarade tek oko četiri milijarde.
Kako bi povećali zaradu uzgajivača, koji često žive i ispod granice siromaštva, vlasti Gane i Obale Slonovače odlučile su da će od oktobra, kada počinje nova uzgojna sezona, na trenutnu tržišnu cijenu naplaćivati dodatnu premiju od 400 dolara, što znači da bi zrno kakaa moglo da poskupi za oko 15 posto.
U pregovorima s predstavnicima konditorske industrije prošlog ljeta dvije države su predlagale da se na tržištu formira minimalna cijena, od 2.600 dolara za tonu, no prerađivači su odbili prijedlog tvrdeći da bi takva praksa stvorila haos na tržištu i da dovodi do netransparentnosti. Umjesto toga, prerađivači znatno lakše izvodljivim rješenjem smatraju dodatnu premiju na tržišnu cijenu.
Novu premiju podržali su i vodeći proizvođači slatkiša, a među njima je i švicarski prerađivač kakaa Barry Callebaut, i američki Mars. Sličnog je stava i Mondelez, među čijim se brendovima nalaze Milka i Toblerone. Oni smatraju da je naplata premije “pravilna odluka”.
No, uprkos podršci vodećih proizvođača, većina ih ističe kako će se spomenuto poskupljenje najviše odraziti upravo na potrošače. To je potvrdio i Barry Callebaut koji navodi da s većinom svojih kupaca ima ugovore koji se temelje na tržišnoj cijeni, uz dodatak marže, te da će se upravo zbog toga novi troškovi jednostavno prebaciti na konditore i potrošače.
