Načini digitalnog plaćanja, koji su sve zastupljeniji praktični su, ali anonimnost daje samo gotovina.
S digitalnim eurom, ECB će pokušati naprviti akt uravnoteženja kako bi se oboje našlo pod jednim krovom.
Za razliku od gotovine, kada plaćate kreditnom karticom ili aplikacijom svaku transakciju možete pratiti: gdje ste kupiti bocu džina noću na benzinskoj postaji, da li ste kupiti cigarete ili koliko često u apoteci nabavljate lijekove protiv bolova.
Iz toga algoritmi stvaraju profile rizika koji mogu upotrijebljeni od drugih.
Da bi to eliminirala ECB je predložila uvođenje takozvanih “vaučera za anonimnost”, koji bi se izdavali kao neka vrsta posebne valute u kontekstu digitalne valute i trebali bi jamčiti anonimnost plaćanja.
Model funkcionira ovako: ako osoba X želi prebaciti novac na osobu Y, posrednik, tj. banka, digitalnim novčanim jedinicama prilaže vaučer koji je izdala agencija za borbu protiv pranja novca (tek se treba uspostaviti), a iznos prenosi drugoj banci. U ovom slučaju, vlasti ne bi znale svrhu. Međutim, preduvjet je da primatelj ove kupone također koristi u transakciji. Broj ovih bonova bio bi ograničen.
Digitalna valuta, o kojoj se raspravlja pod ključnom riječi “E-Euro”, trebalo bi da radi na kriptografski osiguranoj blockchain platformi, slično kao Bitcoin.
Ovim konceptom monetarne vlasti žele sačuvati malo slobode u digitalnim pravnim transakcijama, prenosi indikator.
“Sve veća digitalizacija ekonomije predstavlja veliki izazov za platni sistem, koji zahtijeva ravnotežu između određenog stepena privatnosti u elektroničkom plaćanju i poštivanja regulatornih zahtjeva za borbu protiv pranja novca i finansiranja terorizma”, navodi se u dokumentu ECB-a.
Ideja nije nova. Kineska centrlana banka također želi određenu anonimnost u planiranoj digitalnoj valuti, pri čemu “kontrolirana anonimnost”, koja se spominje u medijskim izvještajima, sugerira viši nivo nadzora. Blockchain, ma koliko decentraliziran, suprotnost je anonimnosti, jer bilježi svaku transakciju.
Kanadski ekonomist i matematičar Darrell Duffie, koji predaje na Univerzitetu Stanford i međunarodno je priznat stručnjak za digitalne valute, kaže:
– Vaučeri ne dopuštaju potpunu anonimnost s obzirom na to da je njihov broj ograničen. Velike transakcije sigurno bi provjerile vlasti za sprječavanje pranja novca. Za manje transakcije postavlja se pitanje povjerenja i cyber prijetnji.
Ako vjerujete vlastima da, primjerice, nemaju vrata za tajne službe, ostaje zabrinutost da bi kriminalci mogli hakirati podatke o transakciji, rekao je Duffie.
Zvuči pomalo nostalgično, ali novac je možda najsnažnija i najsigurnija tehnologija protiv upada u privatnost. Barem se anonimnost plaćanja može sačuvati.
