Do sada ste vjerovatno već čuli da Apple planira uvesti novi i izuzetno invanzivni nadzorni sistem koji bi bio sastavni dio velikog broja preko milijardu do sada prodatih iPhone uređaja, a svi ti uređaji funkcioniraju na osnovu softwarea ove kompanije koji djeluje na principu “uzmi ili ostavi”. Ova nova ofanziva okvirno bi trebala započeti uvođenjem iOS-a 15 – što će se sasvim sigurno desiti polovinom septembra - a telefonski uređaji Appleovih američkih korisnika određeni su kao prva ciljana kategorija. Rečeno nam je da će druge zemlje biti pošteđene, ali ne zadugo.
Možda ste primijetili da nisam spomenuo koji problem Apple namjerava riješiti. Zašto? Zato što to nije ni važno.
Nakon što sam pročitao hiljade i hiljade komentara o ovom skandalu koji se upravo dešava, postalo mi je jasno da mnogi ljudi razumiju da to nije važno, ali tek rijetki – a pitanje je da li ih uopće ima – su to spremni naglas reći. Iskreno govoreći – ako je iskreno govoriti još uvijek dozvoljeno – stvari su uvijek dešavaju na ovaj način kad neka institucija od značaja pokrene kampanju kako bi opravdala neodbranjivo zadiranje u našu privatnost. Oni ludo jurišaju na neku navodnu kotu, s koje tihim, svečanim glasom pričaju o svojoj moralnoj misiji prije nego što se strastveno pozovu na strašni bauk Četiri jahača Infopokalipse, upozoravajući da nas samo neka amajlija sumnjive prirode – ili sumnjivo ažuriranje softwarea – može spasiti iz najmračnijih ulica kojima hode pripadnici naše vrste. Svi oni koji imaju neku principijelnu zamjerku odjednom su prisiljeni o svojim strahovima govoriti izvinjavajućim tonom, uz blago nakašljavanje i uz neki dobronamjeran komentar tipa: “Međutim, izgubio sam prijatelja kada su se neboderi srušili…” ili “Kao roditelj, shvatam da je to stvarni problem, ali…”.
Kao roditelj, kažem vam da ponekad nije važno zašto muškarac u dobroskrojenom odijelu nešto radi. Bitne su posljedice.
Appleov novi sistem, bez obzira na način na koji to neko pokušava opravdati, trajno će iznova definirati ono što pripada vama i ono što pripada njima.
Kako?
Zadatak koji Apple namjerava provesti putem svog novog nadzornog sistema – zabranu da se njihovi cloud sistemi koriste za pohranjivanje digitalnih informacija korisnika, u ovom slučaju radi se o zakonski zabranjenim fotografijama – obično se provodi putem pretraživanja njihovih sistema. Iako je još uvijek problematično pretraživati privatne datoteke milijarde ljudi, činjenica da oni mogu vidjeti samo one fajlove koje ste im vi dali u ovom slučaju predstavlja ograničenje koje ima suštinski značaj.
Međutim, sada će se sve to promijeniti. Prema ovom novom dizajnu, vaš telefon će sada raditi ova pretraživanja u Appleovo ime čak i prije nego što vaše fotografije stignu do njihovih iCloud servera, i onda – bla, bla, bla – ako se otkrije dovoljno “zabranjenog sadržaja”, o tome će biti obaviješteni policijski i sudski organi vlasti.
Namjerno ovdje ne govorim o tehničkim i proceduralnim detaljima Appleovog procesa, od kojih se neki služe prilično dovitljivim metodama, jer oni, poput našeg čovjeka u dobroskrojenom odijelu, samo odvlače pažnju od onoga što u ovom slučaju predstavlja osnovnu promjenu – a to je činjenica da Apple, za samo nekoliko sedmica, planira ukinuti granicu kojom se definiraju uređaji koji će raditi za vas i uređaji koji će raditi za njih.
Zašto je to tako važno? Nakon što se desi presedan da je čak i za firme koje zagovaraju poštovanje privatnosti, poput Applea, prikladno i ispravno praviti proizvode koji mogu biti izdajnici svojih korisnika i vlasnika, Apple će i sam izgubiti kontrolu nad načinom na koji se koristi taj presedan. Čim je javnost prvi put saznala za plan “špijunirajućeg iPhonea”, stručnjaci su počeli istraživati njegove tehničke slabosti i brojne načine na koje bi se one mogle zloupotrijebiti, prvenstveno u okviru parametara Appleovog dizajna. Iako su ti hrabri napori da se utvrde slabe tačke pružili uvjerljive dokaze da je sistem pun mana, potpuno je promašena osnovna poenta tih napora: Apple dobija mogućnost da odlučuje hoće li iPhone uređaji u ime organa vlasti pratiti nezakonite radnje svojih vlasnika, ali su organi vlasti ti koji odlučuju koje to radnje predstavljaju kršenje zakona… i kako rješavati takve slučajeve.
Apple tvrdi da se njegov sistem, u svom početnom, v1.0 dizajnu, fokusira samo na mali broj stvari: on samo provjerava fotografije koje se šalju na iCloud (iako za 85% njegovih korisnika to znači provjeravanje SVAKE fotografije), i ne pravi neke detaljnije analize nego vrši jednostavno poređenje s bazom podataka konkretnih primjera prethodno identificiranih sadržaja koji sadrže seksualno zlostavljanje djece.
Ako ste pedofil kojem je pedofilija unosan posao i koji ima podrum pun iPhonea na kojima se nalaze sadržaji koji uključuju seksualno zlostavljanje djece, Apple vam omogućava da se potpuno riješite ovih fotografija tako što ćete jednostavno kliknuti na opciju „Onemogući prenošenje fotografija na iCloud “, što je zaobilaznica koja nam otkriva “da ovaj sistem nikada nije napravljen da bi štitio djecu”, kao što bi oni željeli da vi vjerujete, nego je napravljen tako da zaštiti njihov brend. Sve dok taj materijal držite podalje od njihovih servera, i na taj način držite Apple podalje od naslovnih stranica, Appleu je svejedno…
