Pčelinja društva širom zapadnog Balkana posljednjih mjeseci na žestokim su udarima zbog nestabilnog vremena, primijećeni su veliki gubici zajednica, a nedostaci voćne i paše bagrema dodatno usložnjavaju situaciju.
Kako je za “Aljazeeru” rekao predsjednik Saveza udruženja pčelara Kantona Sarajevo Samir Omerović, pčele su nakon pogodne zime imale dobar proljetni razvoj tokom februara i marta da bi potom uslijedili problemi.
“Druga polovina aprila i gotovo čitav maj, zbog izuzetno lošeg vremena, stalnih kiša i niskih temperatura, uzrokovali su totalni zastoj u razvoju. Izostala je najvažnija pčelinja razvojna paša: voćna. Umjesto da idu ka kulminaciji razvoja i budu spremne za prvu nadolazeću glavnu pašu bagrema, društva su padala u stagnaciju da bi polovinom maja bila dovedena na rub totalne gladi i biološkog opstanka”, kaže naš sagovornik i dodaje da takvu situaciju ne pamte ni najstariji pčelari našeg podneblja.
“Umjesto da se sakupljaju značajniji viškovi meda, pčelari su se borili hraneći pčele za njihov goli opstanak. Možemo slobodno reći da je maj 2019. bio najgori u razvoju pčela i pčelarstva Bosne i Hercegovine u posljednjih nekoliko decenija.”
Iz jednog klimatskog ekstrema ušlo se u drugi, pa je period niskih temperatura brzo zamijenio period visokih, koji na sličan način dovodi u pitanje biološku održivost pčela.
“Vjerovatno ćemo ove godine imati znatan deficit u proizvodnji meda, što će se osjetiti na čitavom tržištu Bosne i Hercegovine. Ovakve ekstremne promjene tokom ljeta, ako se održe, jedan su od vrlo rizičnih scenarija koji bi pčelarstvo u Bosni i Hercegovini mogao baciti na koljena s nesagledivim posljedicama u bližoj budućnosti”, ističe Omerović.
Elementarna nepogoda
Teška je situacija i u Srbiji. Nedavno je Izvršni odbor Saveza pčelarskih organizacija Srbije (SPOS) proglasio elementarnu nepogodu tokom perioda cvjetanja bagrema.
“Naime, ovogodišnja bagremova paša, koja je i najznačajnija pčelinja paša u Srbiji po količinama meda koje daje, katastrofalno je podbacila u prinosima zbog klimatskih neprilika. Iako je bagrem na većim nadmorskim visinama pred krajem cvetanja, možemo reći da će bagremova paša podbaciti u masi za teritoriju cele Srbije, prema podacima SPOS-a, za najmanje 65 do 70 odsto”, navode iz SPOS-a.
Predsjednik te organizacije Rodoljub Živadinović objašnjava složenost situacije:
“Zapadni deo Srbije je zbog loših klimatskih prilika potpuno ostao bez bagremovog meda, koji inače dominira u strukturi godišnjeg prinosa. U ostatku Srbije je vrlo slično, mada je na jugu bilo nekih prinosa, ali daleko ispod polovine standardnog prosečnog prinosa. Što se tiče broja pčelinjih zajednica u Srbiji, iako imamo mnogo problema sa trovanjima pčela, pre svega tokom voćne paše i na suncokretu, zbog neznanja i nekritičke upotrebe pesticida, broj košnica u Srbiji je do prošle godine rastao jer su pčelari svojim velikim entuzijazmom uspevali da prevaziđu sve te probleme. Međutim, zbog niske cene meda od prošle godine u otkupu i zbog klimatskih promena koje uporno sprečavaju pčelare da dođu do meda, mnogi su već odlučili da dalje ne povećavaju broj društava ili da ih jednostavno smanjuju zbog prevelikih troškova koji se ne daju pokriti”, govori naš sagovornik i dodaje da se s klimatskim promjenama uspijevaju izboriti samo najbolje organizirani pčelari, koji sele svoje pčelinjake na više paša.
Problem stacionarnih pčelinjaka
Zlatko Tomljanović, viši stručni savjetnik za pčelarstvo u Ministarstvu poljoprivrede Hrvatske, slaže se da je proljeće na Balkanu donijelo velike probleme u toj grani poljoprivrede.
“Nesporno je da je proljeće u pčelinjacima u Hrvatskoj i susjednim državama bilo vrlo čudno. Dugogodišnji pčelari ne pamte takvu glad na pčelinjacima niti toliko dugi hladni period da pčele nisu mogle letjeti izvan košnice. Razumljivo da je bagrem, koji predstavlja glavnu pašu za većinu hrvatskih pčelara, prilično podbacio kao posljedica hladnog i kišnog vremena”, rekao nam je on.
Ističe da su pčelari morali prihranjivati svoje pčelinje zajednice tokom aprila i maja kako bi preživjele, što “baš nije uobičajen postupak za taj dio godine”.
“Nažalost, pojavila su se i uginuća uslijed gladovanja, što je posljedica lošeg vremena, ali i nemara pčelara da ih prihrane na vrijeme. Logično je stoga bilo očekivati i veću pojavu rojevnog nagona, pa bilježimo podatke o znatno većem rojenju pčelinjih zajednica u pčelinjacima. No, također postoje pčelari koji nisu imali visoki stupanj rojenja, pa bi se taj segment ipak moglo staviti pod provođenje smjernica dobre pčelarske prakse jer je u pčelarstvu vrlo važno reagirati pravilno i pravodobno. Tijekom lipnja vrijeme se stabiliziralo, pčelinje zajednice vratile su snagu i očekujemo da će drugi dio sezone biti ipak zadovoljavajući za pčele i pčelare.”
Mnogi pčelari u Hrvatskoj pozivali su na proglašenje elementarne nepogode zbog problema s bagremom.
“Razumljivo da pčelarski prinosi neće biti takvi kao da je i bagrem cvao u punom zamahu, ali pretpostavljamo da će drugi dio sezone donekle spasiti stvar i pčelarima i pčelama. Problem je možda kod stacionarnih pčelinjaka, koji se ne sele i / ili koji nemaju kasnije paše nego ovise isključivo o bagremovoj paši. Možda bi ti pčelari trebali razmišljati da ipak presele svoje zajednice barem na jednu kasniju pašu, primjerice, amorfe, planinske livade, kestena, suncokreta, zlatošipke, vrijeska ili majčine dušice”, kaže Tomljanović i dodaje:
“Stoga nisam siguran da će se dogoditi proglašavanje elementarne nepogode za pčelarstvo, ali se može razmišljati o tome da se u sustav za poticanje pčelarstva uvrsti poticanje kupnje šećera ili šećernih pogača zbog čudnog vremena unatrag deset i više godina.”
Nezainteresirano ministarstvo
Omerović ukazuje da se situacija dalje usložnjava činjenicom da ne postoji razvijena strategija poljoprivredne proizvodnje, a i indolentnim odnosom resornog ministarstva na nivou entiteta, koje “trenutnu situaciju uopće nije ni zapazilo”.
“U najmanju ruku gotovo u čitavom poljoprivrednom sektoru resorno ministarstvo trebalo je proglasiti stanje elementarne nepogode u poljoprivredi, a naročito u pčelarstvu, te posegnuti za mjerama ublažavanja stanja. To nemamo i održivost pčelarstva u Bosni i Hercegovini ponovo je svedena na entuzijazam i ljubav pčelara prema, naučno dokazano, najkorisnijem insektu na čitavoj planeti.”
Je li to dovoljno?
“Ne znamo. Mislim da je bitno koliko će bh. pčelari izdržati u nastojanjima da spase pčele. Vidjet ćemo i hoće li se resorno ministarstvo Federacije BiH već konačno probuditi iz dugogodišnjeg letargičnog sna i početi razmišljati i djelovati onako kako to treba i zašto postoji. Situacija u pčelarstvu više je nego alarmantna i prijeti da pređe kritičnu granicu, nakon koje više neće biti povratka.”
“Gotovo svi pčelari u Bosni i Hercegovini već su poodavno ove godine, zbog stalnih finansijskih ulaganja u prihranjivanje pčela, došli u bezizlazne situacije daljnjih ulaganja. Kao domino-efekt, osim izgladnjivanja, opadanja vitalnosti, bojim se da može doći do ulančavanja faktora i razvoja opasnih pčelinjih epidemioloških bolesti”, objašnjava Omerović.
Ističe da je poljoprivreda Bosne i Hercegovine veoma naslonjena na razvoj pčelarstva jer su pčele najvažniji i najjeftiniji oprašivači.
“Skromna proizvodnja domaćih poljoprivrednih proizvoda bez pčela bi bila još siromašnija. S druge strane, u osiguravanju tržišta hranom, održivosti ruralnih predjela, održanja biološke raznolikosti bez dobro razvijenog pčelarstva, planskog naseljavanja pčela u prostoru besmisleno je i govoriti. Jedna mala država kao što je Bosna i Hercegovina takav luksuz sebi ne može priuštiti. Naši građani nisu u stanju s ovako niskim standardom života kupovati skuplju hranu sumnjivog kvaliteta uvezenu sa stranih tržišta.”
Rješenje problema s pesticidima
Tomljanović, s druge strane, ukazuje da problem s pesticidima u Hrvatskoj “postoji i, nažalost, čini se da će postojati još duže vrijeme”.
“Naime, suvremena poljoprivreda oslanja se na četiri temelja koja su bitna za njezin opstanak. To su navodnjavanje, umjetna gnojiva, primjena pesticida i oprašivanje. I tu dolazimo do točke sukoba gdje konvencionalni poljoprivrednici moraju koristiti pesticide, a pčelari drže svoje košnice u neposrednoj blizini.”
Problem ima jedno rješenje.
“Jedino iskren dogovor, odnosno razgovor između poljoprivrednika i pčelara te pridržavanje poljoprivrednika koji zaštićuju svoje usjeve ili trajne nasade da rade po postojećim smjernicama i time ne štete pčelama, kao i pravilno obavještavanje pčelara putem sredstava javnog informiranja o provedbi, primjerice, zaprašivanja protiv komaraca može smanjiti trovanje pčelinjih zajednica”, objašnjava naš sagovornik.
Intenzivno se radi i u Srbiji kad je riječ o pesticidima i insekticidima, ali Živadinović nam govori da “situacija uopšte nije ružičasta”.
“I dalje imamo velikih trovanja pčela, i dalje pčelari muku muče sa nesavesnim i nedovoljno obrazovanim poljoprivrednicima. Država nam je izašla u susret i promenila zakon, te će se od 2021. uvesti kontrola distribucije i primene pesticida. Sa USAID-om i NALED-om upravo realizujemo jedan projekat javno-privatnog dijaloga koji bi trebalo da podigne nivo svesti poljoprivrednika i stanovništva uopšteno o značaju pčela, te da saradnjom sa nadležnima dovede do još boljih zakonskih rešenja koja će biti primenljivija u zaštiti pčela od trovanja”, ističe Živadinović.
