Tekst počinje opisom ranije djelatnosti jedne mlade Bosanke. Ona je do prije pet godina na njemačkom telefonski prodavala pretplatu za Sky TV. Mada se zove Alisa Mujkanović ona se dok radi predstavljala kao Johana Nojmajer. Pošto je u Minhenu išla u osnovnu školu, njen njemački sa bavarskim akcentom i lažno njemačko ime pomagali bi joj da proda više pretplata, piše “Deutsche Welle“.
To više ne radi, a prije pet godina je prekinula i studije kako bi pokrenula privatni biznis, piše Noje cirher cajtung i nastavlja: “Od tada na razboju pravi od domaće vune i bosanskog drveta suvenire, igračke, nakit, dekoracije. Zanat je naučila od majke. U međuvremenu su zamijenile uloge. Jer, majka, kao još deset radnica, kod kuće radi za nju. ‘Posao ide dobro, može se živjeti od toga’, kaže Alisa Mujkanović. Ona se čak nosi mišlju da počne izvoziti svoje proizvode.”
Autor teksta opisuje uspjeh male firme Bogda, koja je u Visokom cijeli sprat privatne kuće pretvorila u radionicu i čiji je prodajni hit ovčica od vune. “Uspješni mladi preduzetnici i Bosna i Hercegovina, to najčešće ne ide zajedno. Ova balkanska zemlja najčešće pada u oči po negativnim ekonomskim pokazateljima. Nezaposlenost je 18 procenata, a za mlade čak 50 psoto. Postoje procjene i sa mnogo većim procentima. Niko ne zna baš tačne cifre. Sve manje Bosanaca vidi svoju budućnost u zemlji koja je od rata završenog 1995. etnički podijeljena. Državni aparat nastao na osnovu Dejtonskog sporazuma je preglomazan i neefikasan. On stavlja svakom preduzetniku klipove u točkove. ‘Doing-Business-Ranking’ Svjetske banke pokazuje da je BiH iza susjednih zemalja. Zato mnogi mladi i visokokvalifikovani stručnjaci okreću leđa ovoj višenacionalnoj zemlji. Alisa Mujkanović je izuzetak vrijedan hvale“.
“Svaki dan mislim na povratak u SAD, ali ne odustajem lako”
U tekstu se navodi još jedan uspješnog primjer, čovjeka koji u Alisinoj blizini, koji je takođe pokrenuo svoj posao. Dženan Hodžić na 2.000 kvadrata zemlje koja pripada punici i 8.000 kvadrata koje je dodatno zakupio uzgaja voće i povrće. Cijela porodica radi na zemlji, svojim proizvodima snabdijeva velike samoposluge. “Pod imenom ‘Dr. Zo’ ovaj tridesedsedmogodišnjak je širom zemlje poznat kao rep muzičar. On smatra da nije tipičan reper: ‘Drugi nose zlatne lance, ja vozim traktor’. Medijska pompa oko njegove ličnosti mu je dozlogrdila, u poljoprivredi traži mir i spiritualnost.”
Alisa i Dženan su bili učesnici programa švajcarske vlade za pomoć u zapošljavanju mladih ljudi putem pokretanja samostalnog biznisa, stoji dalje u tekstu. Autor podsjeća i na sarajevski supermoderni centar u kojem mladi preduzetnici iz IT-branše mogu da iznajme poslovne prostore – Hub-387. Tamo je razgovarao sa Belmom Alagić, koja je studirala i radila u Čikagu, ali je bila i jedna od rijetkih koji su se vratili u svoju zemlju. Osnovala je internet platformu za učenje ‘Bookvar’. “Potencijal za učenje putem interneta joj izgleda veliki, posebno u seoskim područjima. Ali, ona je potcijenila klijentelizam. ‘Kod javnih nabavki je partijska knjižica najčešće bitnija od toga šta nudiš’, kaže ona. Posao ide teško, prvi biznis plan je bio odveć optimističan. Da li misli na povratak u SAD? ‘Da, svaki dan! Ali ja ne odustajem tako lako“.
Autor navodi njene riječi da mnogi mladi ljudi ne žele da uprljaju ruke, da imaju nerealna očekivanja da budu šefovi čim završe fakultet, boje se napornog osmosatnog posla pa ostaju na roditeljskom džepu.
“To su grube riječi. Ali, njih možete nezvanično čuti i kod predstavnika stranih razvojnih organizacija, kojih je u zemlji puno. …Neki posmatrači vide u tome socijalističko nasljeđe. U Jugoslaviji se država brinula o tome da ljudi sa fakultskim diplomama dobiju odgovarajuća mjesta. ‘Začudo, taj način razmišljanja imaju mnogi mladi, koji Jugoslaviju ne poznaju iz sopstvenog iskustva’, kaže jedan zapadni diplomata. U taj način razmišljanja spada i to, da prema podacima Svjetske banke 89 posto odraslog stanovništva teži nekom zaposlenju u javnom sektoru. I to ne zbog veće sigurnosti radnog mjesta ili kraće radne nedjelje. Važan razlog je veća plata. Plata državnih službenika je čak 40 posto veća od plate u privatnom sektoru.
Ipak, zaključuje autor teksta “Bosna – uprkos svim poteškoćama” Tomas Fuster, izuzeci kao Alisa i Dženan govore da mladi preduzetnici osim hrabrosti moraju imati i sreće: “U slučaju Alise Mujkanović sreća je došla u obliku mentorke, modne dizajnerke iz Pariza, koja ima veliki broj sljedbenika na društvenim mrežama. Kada je ona objavila fotografiju male vunene ovce sa drvenom nožicom, obrt firme se za vrlo kratko vrijeme udvostručio“.
