Ritmički zvuk kuckanja majstora na sarajevskoj Baščaršiji decenijama je, kao hipnotički, mamio turiste i goste bh. prijestolnice u ovom dijelu grada, da prođu i vide preživjeli dio historije kako i dalje nastavlja postojanje.
Postojanje koje je u posljednje vrijeme, poput i drugih tradicionalnih zanata, postalo upitno zbog mnogo faktora, a najvažniji među njima su nedostatak mladih majstora koji ili ne prolaze edukaciju potrebnu za kazandžijski, užarski, limarski i druge zanate.
Nedavno je Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo podržalo inicijativu zastupnice Naše stranke u Skupštini Vildane Bešlija kojom se traži uvođenje skraćenog programa prekvalifikacije i dokvalifikacije za sticanje stručnih zvanja iz popisa tradicionalnih i starih obrta u srednjim strukovnim školama.
Bešlija je pokrenula ovu inicijativu na osnovu Zakona o srednjem obrazovanju KS koji predviđa mogućnost prekvalifikacije i vanrednog obrazovanja za sticanje petog stepena stručne spreme kako bi se dobilo zvanje majstora specijaliste, instruktora i poslovođe.
Dubioza društva
Kazandžija iz Sarajeva Mirza Goro za “AlJazeeru” kaže kako sama ova inicijativa skraćenog programa prekvalifikacije za zanatlije „sama po sebi govori u kakvoj smo dubiozi kao društvo“.
„Prekvalifikacija nam ne treba zbog povećanog obima posla, pa je manjak radnika iz toga razloga, već što omladina odlazi i nema ko da nastavi tradiciju. Iz toga razloga je već odavno upaljen alarm koji onaj ko treba da čuje ili ne čuje ili je nešto drugo u pitanju“, ističe on.
„Naravno da podržavam svaku inicijativu koja se tiče očuvanja starih zanata samo se plašim da dolazi malo kasno, kao što ovdje inače sve dolazi sa zakašnjenjem, ali na hajr.“
Korupcija, šverc i nezaposlenost su natjerali zanatlije da preživljavaju, a ne da slobodno stvaraju, ističe Goro
Na pitanje da li postoji želje i interesa u vladajućim strukturama i cijelom društvu da se stari zanati sačuvaju, naš sagovornik kaže:
„Meni se čini da sluha za očuvanje starih zanata nema dovoljno zbog same činjenice da u školama nema više zanata kao što je kazandžijski i slično. Također, činjenica da obrada metala ima samo jedan razred u umjetničkoj školi sama po sebi govori kakav je odnos.“
„Druga stvar zgrada i udruženje „Stari zanati’ više ne postoje, a baš iz te zgrade su izlazili mladi majstori koji su u toku svog školovanja, a neki i nakon, ostajali tu i radili i izrastali u prave majstore svog zanata. Ta ista zgrada je vodila računa o toj djeci i obezbjeđivala im posao, a sad i kad bi završili gdje bi radili?“
Milion pitanja, jako malo odgovora
Goro nastavlja kako postoji milion problema i milion pitanja, a jako malo odgovora. On ukazuje i na druge probleme i poteškoće koji „lome“ zanatlije.
„Najveći problem koji se ukorijenio u svaku poru društva je nezdrava konkurencija, šverc i mnoge nepravilnosti koje su primorali ljude da bukvalno preživljavaju, a ne stvaraju. To polako ubija svaki zanat društva. Sve dok mi na policama supermarketa, pored keksa, hljeba ,soka i raznih inih proizvoda možete kupiti bakrenu džezvu ,tablu i sve artikle iz asortimana starih zanata i dok iste takve proizvode možete kupovati po autopijacama, trafikama, plašim se da će biti teško pokrenuti nešto ovako, ali opet kažem svaku inicijativu koja se tiče očuvanja starih zanata podržavam.“
On govori kako postoji mnogo nepravilnosti, ali i kako treba sačekati da se vidi kako će sve proći.
„Bilo je i prije sličnih inicijativa, pa opet ‘izjeo vuk magarca’. Generalno gledajući, svi bi u današnje vrijeme da se obogate preko noći. Ja se ovim poslom bavim sedam godina i uz pomoć svojih prijatelja i istinskih majstora nastojim sa njima da očuvamo tradiciju starih zanata, a to je samo po sebi borba Davida i Golijata. Što napravimo svojim rukama, to se i proda i mušterije su zaista zadovoljne jer svaki dan prolaze i vide kako nastaju svi predmeti iz naših dućana i podržavaju svaki naš napor da očuvamo ovoga što je ostalo još malo.“
„Društvo to podržava i njihove pozitivne reakcije su nama gorivo koje nas gura da idemo dalje i da budemo još bolji i da na kraju uspijemo sačuvati bar djelić onoga što nas čini posebnim. Nadam se je napokon došlo vrijeme i da će se nešto pokrenuti u pozitivnom smjeru“, kaže Goro.
Pomoć i sredovječnima
Zastupnica Naše stranke u Skupštini Kantona Sarajevo Vildana Bešlija ističe za naš portal kako je „prema rađenim istraživanjima, najistaknutiji problem kod obavljanja starih i tradicionalnih zanata, tj. njihov opstanak – edukacija“.
„Upravo na temelju toga je i nastala inicijativa koju sam pokrenula u Skupštini Kantona Sarajevo. Radi se o inicijativi za uvođenje skraćenog programa prekvalifikacije i dokvalifikacije za sticanje stručnih zvanja iz popisa tradicionalnih i starih obrta u srednjim strukovnim školama. Ova inicijativa, koja je usvojena od strane Ministarstva obrazovanja KS, će i kroz Zakon o obrazovanju odraslih – koji predviđa mogućnost registriranja centara za obrazovanje odraslih i akreditovanja programa za formalno i neformalno obrazovanje odraslih – omogućiti osobama i srednje životne dobi da osnivaju obrt i rade ono što žele“, objašnjava naša sagovornica.
Ona ukazuje na još jedan mogući pozitivni aspekt ove inicijative. Pored zapošljavanja mladih, očuvanja starih zanata, tu je mogućnost prekvalifikacije onih koji se jako malo spominju – radnici u srednjoj ili starijoj životnoj dobi koji su nezaposleni.
Bešlija: Želimo stvoriti podjednake uslove za pokretanje biznisa u bilo kojoj životnoj dobi
„Također, na ovaj način želimo stvoriti podjednake uslove za pokretanje biznisa u bilo kojoj životnoj dobi. Vrlo često imamo programe za mlade u smislu pomoći pri zaposlenju, ali malo se spominju ljudi srednje dobi koji su iz raznih razloga ostali bez posla i, već dovoljno diskriminirani po pitanju svoje starosne dobi u smislu pronalaženja novog posla, pokušavaju sami riješiti svoj problem nezaposlenosti, a pri tome vrlo je malo pomoći u tom pogledu“, objašnjava Bešlija.
Na osnovu mnogih pokazatelja, nastavlja ona, vrlo lako je doći do zaključka da je u BiH potrebno „stvoriti bolje uslove i bolji ambijent za poslovanje i promociju obrtništva“.
„Imamo problem sa fiskalnim i parafiskalnim nametima koji guše svaku ličnu, privatnu inicijativu pokrenutu u ovoj zemlji. Potrebna nam je, najprije, zakonska regulativa koja će omogućiti bolju produktivnost i profit, a u perspektivi omogućiti nova zapošljavanja i, na kraju, bolji životni standard građana.“
Brojni problemi
Kako olakšati situaciju?
„Neophodna nam je harmonizacija horizontalnog i vertikalnog djelovanja u stvaranju ambijenta koji će olakšati pokretanje novih obrta, ali i njihovo poslovanje i omogućiti im opstanak i razvoj, jer najčešći razlozi za zatvaranje obrta su teški ekonomski uslovi, borba za tržište i nemogućnost opstanka zbog sive ekonomije“, odgovara Bešlija.
Ističe kako postoje mnogi problemi pri osnivanju obrta, od ispunjavanja uvjeta za obavljanje djelatnosti, preko potrebne edukacije (posebno za stare i tradicionalne zanate) sve do problema u primjeni Zakona o porezu na dohodak i Zakona o doprinosima.
„Također, mnogi problemi nastaju zbog komunalnih taksi, kao i zbog činjenice da zakon u dijelu dokumentacije za registraciju obrta ne prepoznaje razliku između uslova potrebnih za osnovnu i dopunsku djelatnost. Uslovi su isti. Tako, prilikom registrovanja dopunske djelatnosti, postoji paradoks da, iako ste stalno zaposleni, trebate priložiti ljekarsko uvjerenje i potvrdu o radnoj sposobnosti od strane nadležnog Centra za socijalni rad. Time smo građane izložili dodatnom trošku totalno bespotrebno jer dopunsku djelatnost možete registrovati samo ako već radite i onda to znači da ste i radno sposobni“, odgovara sagovornica Al Jazeere.
Bešlija ukazuje kako su veoma hrabri svi oni koji se u današnjoj klimi „odluče osnovati svoj obrt, uzimajući u obzir sve prepreke sa kojima se susreću“.
„Međutim, postoje i istraživanja koja pokazuju da se zbog loših uslova poslovanja, samo osobe koje nemaju drugog izlaza odlučuju na ovaj korak, a to je, moramo priznati, veoma porazna činjenica“, dodaje ona.
