Firma ‘Glesdor’, na čijem sajtu zaposleni mogu anonimno da prikazuju kompanije, objavila je juče svoju listu ‘Najboljih poslova u Americi’ za 2019. otkrivajući da poslovi koji nude velike prilike za izgradnju karijere nisu limitirani na tehnološki sektor. Naime, na spisku su se zatekli i finansijski, zdravstveni i sektor marketinga.
Poreski direktori imaju najjače prilike za karijeru, prema zaposlenima na toj poziciji. Oni imaju prosječnu godišnju platu od 112.021 dolara godišnje. Kako su naveli autori izvještaja, sa infiltracijom tehnologije u finansijske usluge obnovio se zahtjev za poreskim direktorima da izgrade bliže veze sa klijentima, prenio je “Marketwatch”.
Autori su se za svoj izvještaj koristili podacima o prosječnoj plati tokom protekle godine i ponudi 2.000 poslova na njihovom portal. Zaposleni su ocjenjivali svoja radna mjesta na skali od 1-5, gdje je najveća ocjena dodjeljivana za najviši nivo napretka.
Iza poreskih direktora, na listi najpoželjnijih našlo se radno mjesto programera u firmi ‘Sejlsfors’ (81.721 dolara godišnje sa otvorenih 3.193 poslova), dizajneri proizvoda (102.054 dolara godišnje/ 2.045 otvorenih poslova), strateški menadžeri (142.328 dolara godišnje/ 3.131 otvorenih poslova), HR manadžeri (84.700 dolara godišnje/ 4.351 otvorenih radnih mjesta), revizori (102.521 dolara godišnje/3.050 otvorenih radnih mjesta) te analitičari podataka (110.160 dolara godišnje/6.789 otvorenih radnih mjesta).
Analitičari podataka našli su se na ‘Gledorovoj’ listi najboljih poslova već četvrtu godinu zaredom, a prate ih menadžeri u zdravstvenom sektoru (83.000 dolara godišnje), marketing menadžeri (82.000), profesionalni terapeuti (74.000) i produkt menadžeri (115.000).
Rukovodioci na najvišim pozicijama u američkim kompanijama koje kotiraju na berzi plaćeni su 278 puta više nego njihovi zaposleni, prema rezultatima istraživanja Instituta za ekonomsku politiku (EPI), sa sjedištem u Vašingtonu.
Prosječna zarada generalnih direktora u 350 najvećih američkih firmi u 2018. godini iznosila je 17,2 miliona dolara godišnje.
Razlika u primanjima direktora i običnih radnika nikada nije bila veća i nastavlja da se produbljuje. U studiji se navodi da je razlika između primanja generalnih direktora i običnih radnika 1965. godine iznosila 20 prema jedan, a 1989. se taj jaz povećao na 58 prema jedan. Od 1978. do 2018, naknade generalnih direktora porasle su za 1.007 procenata, dok su plate običnih radnika povećane za 11,9 procenata, piše “Tanjug”.
