Ali i kada plate bilježe rast, kao što se to dešava u posljednje vrijeme, to se na osjeti na standardu stanovništa, prenosi indikator.
Zašto je to tako u kratkim crtama za Radio Slobodna Evropa, obrazložio je ekonomista dr. Anto Domazet.
-Nekoliko faktora je u pitanju.
Prvi je svakako pitanje produktivnosti. U Bosni i Hercegovini produktivnost, posebno u prerađivačkoj industriji, izuzetno je niska. Ona se kreće oko 13.000-14.000 KM u bruto dodanoj vrijednosti po zaposlenom. Po tome se može vidjeti koliki postoji prostor za povećanje plaća.
Drugo, treba imati u vidu poreska opterećenja. Tu je u Bosni i Hercegovini posebna situacija budući da je rad opterećen sa oko 70 posto u odnosu na neto primanja radnika i godinama se priča kako će se relaksirati plaće porezima i doprinosima kako bi se omogućilo njihovo povećanje.
Treći faktor, odnos između profita i plaća u bruto dodanoj vrijednosti pogoršava se na štetu rada. Dakle, sva ova tri faktora pokazuju u stvari da su plaće i položaj radništva u jednom nemilom čeličnom zagrljaju, s jedne strane države, odnosno političke klase koja visokim porezima ne stvara prostor za veća primanja radništva, a s druge strane u čeličnom zagrljaju kapitala koji poboljšava svoj položaj u odnosu na radništvo i ne čini ono što bi bilo potrebno da se plaće povećaju kao faktor ekonomskog, tehnološkog i socijalnog razvoja, obrazložio je Domazet.
Prema podacima Agencije za statistiku BiH, prosječna plata u Bosni i Hercegovini za period od januara do juna 2019. godine iznosila je 911 KM i zabilježila je rast od 5,1 posto u odnosu na isti period 2018. godine
