Oni koji ipak rade, većinom su u privatnom sektoru, ali priželjkuju siguran posao u javnoj službi. Takvih je 74 posto. Smatraju da im je za dobijanje posla potrebna politička veza ili partijska knjižica.
Njih čak 78 posto brine što ne radi i ne može naći posao, bez obzira da li su njihove zemlje u EU ili ne, pokazala je Studija o mladima Jugoistočne Evrope, koju je među 10.000 osoba od 14 do 29 godina uradila Fondacija “Friedrich Ebert” iz Njemačke.
Porazni su i podaci o neaktivnim mladim ljudima, koje je u utorak,, 24. septembra, prezentovanoj studiji navela ova fondacija.
‘U BiH 58 posto mladih želi da ode na period duži od 20 godina’
“Recimo u zemljama kao što su Albanija, Kosovo, Bosna i Hercegovina imate veliki procenat mladih koji nisu ni u obrazovnom sistemu, nisu zaposleni, niti su u nekom sistemu treninga. Recimo, u Albaniji je 25 posto ljudi u takvoj situaciji”, kaže Saša Vasić iz Fondacije “Friedrich Ebert”, te navodi da je takvih u BiH oko 20 posto, na primjer.
Čak 78 posto brine što ne radi i ne može naći posao, bez obzira da li su njihove zemlje u EU ili ne, pokazala je Studija o mladima Jugoistočne Evrope
Migracije su danas tema koja dominira ovim prostorom, pa čak i ako su njihove zemlje članice EU, mladi žele otići ‘trbuhom za kruhom’. Razlika je, međutim, u tome koliko žele ostati van granica svoje domovine.
“U BiH 58 posto mladih ljudi želi da ode na period duži od 20 godina, dok u Bugarskoj 63 posto kaže da želi da ode, ali na period do pet godina. Članstvo u EU nekako smanjuje potrebu mladih za dugoročnom emigracijom”, objašnjava Vasić.
Njemačka, zemlja obećana
Najviše mladih iz regiona želi da ode u Njemačku, posebno je to izraženo na primjeru BiH, gdje se 47 posto mladih izjasnilo da je to za njih ‘obećana zemlja’. Izdvajaju se u tome mladi Crnogorci, za koje su Sjedinjene Američke Države najpoželjnije.
Jedan od okidača za odluku da se napusti zemlja je korupcija, ali i negativna percepcija o stanju u zemlji u kojoj žive mladi.
Mladi Jugoistočne Evrope svjesni su da postoji visok stepen korupcije u javnim institucijama. Takve prakse osuđuju, napominje Ema Smolo iz Fondacije “Friedrich Ebert”.
“Međutim, postoji tu neka prećutna tolerancija spram neformalnih ekonomskih praksi, odnosno davanja mita, podmićivanja, ukoliko je u principu lična korist. Mladi su svjesni problema oko sebe i svjesni su kako to usporava njihov napredak, generalno zemalja u regionu, ali isto tako su spremni da progledaju kroz prste, jer su svjesni da je to jedini način da se pomaknu sa statusa quo”, smatra Smolo.
Tako se dovode u pitanje i same vrijednosti prema kojima mladi u regionu žive. Činjenica je, kaže direktor Regionalnog ureda Fondacije “Friedrich Ebert” Feliks Henkel, da postoji ogromna podrška građana za ulazak zemalja regiona u EU, ali mladi ne priznaju vrijednosti koje se promovišu u evropskoj zajednici.
Povjerenje svedeno na najuži krug ljudi
“Ono što je uznemiravajuće ovdje je da djeca trpe socijalne razlike, ksenofobiju i nacionalizam, maskiran patriotizmom, a sve to dolazi iz porodice. Ova djeca te vrijednosti usvajaju od svojih roditelja i taj trend je prisutan u Albaniji, Bugarskoj… Sve se to može podvesti pod tradicionalne vrijednosti – porodica, religija. Ove vrijednosti jačaju ovdje i direktna su posljedica političke i ekonomske nesigurnosti”, zaključuje Henkel.
Jaka porodica bitna je za mlade ovog dijela Evrope. Osamostaljivanje teče jako sporo, za razliku od njihovih vršnjaka u razvijenim zemljama Evrope, kaže Ema Smolo.
“Nepovjerenje spram političkih institucija, spram sigurnosti u zemlji ojačava bliske veze sa porodicom i povjerenje je svedeno na najuži krug ljudi”, objašnjava Smolo.
Prema istraživanju ove fondacije, čak 76 posto mladih u BiH ostaje jako dugo u roditeljskom domu, piše “RadioSlobodnaEvropa“.
