Naime, taj 21-godišnji radnik u ugostiteljskom sektoru posljednjih godina radi na Čiovu – od četvrtog do devetog mjeseca, odnosno ove godine nešto kraće, u plažnom kafiću u Okrugu Donjem. Da, broji sitno do kraja sezone…
Ali, to je tek prvi dio njegovog ljeta, jer nakon Čiova leti u Emirate, gdje bi opet trebao raditi od desetog mjeseca ove, do četvrtog mjeseca iduće godine.
– Već nekol’ko godina nisam zime vidio – pomalo sjetno će crnokosi Velid. Priča nam o svom životu dok sjedi u sjeni ugodnog bara u kojem će, očekuje, raditi i dogodine. Rijedak luksuz – da može proćakulati, naime – ove godine mu je dostupan. Zbog korone je gostiju kudikamo manje nego lani, nije se, veli, čestito ni umorio.
– Volim ja radit’, pogotovo ovdje, na Čiovu; mnogu mi je lijepo. Ljepše neg’ u Dubaiju, vjerujte mi! Čak se bolje i zaradi; kad bih ovdje radio kol’ko tamo radim, hoću reć onako dug vremenski period, bilanca bi sigurno bila jača – izjavio je Velid za “Slobodnu Dalmaciju“.
Da, izdašnije je maleno Čiovo od jednog od najbogatijih gradova svijeta, gdje nafte ima više nego vode, a dijamanti blistaju u pustinjskom pijesku i sunce prži zimi kao za najtoplijih ljeta u Dalmaciji. No, ipak je jedna Dalmacija, Travničanin Velid to već dobro zna…
– Rodio sam se u Travniku, školovao u Bugojnu, a kad mi je otac umro, odselio u Donji Vakuf. Tamo sam i radio po kafićima, steko znanje i iskustvo.
Nikad prije nisam bio u Dalmaciji. A onda sam htio nešto više u životu da probam, svijeta da vidim. Zato sam surfo po oglasniku i našao ovaj oglas: kafić, Čiovo, Dalmacija, stan i hrana, lijepa plaća. More! Reko sam sebi: pa ovo je san. I došo – zaneseno sažima Velid.
No, sezona na Jadranskom moru je kratka, a zima duga. Tako se potrudio pronaći još nešto, i pronašao – italijanski restoran u sklopu centra u Dubaiju.
– Tamo radim s Italijanima, svi misle i za mene da sam Italijan jer sam ‘vako crn. A meni smiješno, ja jedini Bosanac. Dobro je i u Dubaiju, ali ja bi više volio stalno ostat na Čiovu. Arapi su malo hladni, službeni, misle za sebe da su bogomdani. Ne ostavljaju svi bakšiš, ali onaj ko ostavi, dade po sto dolara. A ovdje svi ostave koju kunu, zaokruže; lijepo je kad te ljudi poštuju barem na taj, simboličan način – smatra mladi konobar.
U planu mu je, danas-sutra – a svakako do tridesete – otvoriti i svoj “beach-bar” ili plažni restorančić. U Dalmaciji, nego gdje!
– Počeo sam već da govorim neke dalmatinske riječi, a redovno sam na meti viceva o Bosancima, to mi je simpatično. Valjda po govoru podsjećam na Izeta Fazlinovića – smije se Velid.
Za vrijeme ovih “radnih i radosnih” godina bez zime, povjerava nam, jednostavno nije stigao naći djevojku, ali to bi mu, smatra, u sadašnjem rasporedu ionako bio “nepotreban teret”. Ali, zato mu nedostaje nešto drugo, a to je…
– Snijeg. Fali mi snijeg u mom Travniku i Vakufu. Mog’o bi ić u Emirates Mall na skijanje na umjetnom snijegu, ali to me ne privlači jer bi me, sve m’se čini, infarkt strefio da izađem poslije toga na plus pedeset. Neka, hvala – veli Velid, Bosanac za kojeg “nema zime”.
