Danas su radnici na marginama, a oni u vlasti umjesto za radnike, bore se za svoje interese i fotelje, debelo preplaćeni. Gdje su danas prava radnika u Bosni i Hercegovini?
U sjeni političkih igara i raspodjela pozicija ostaju realni problemi radnika – preživljavanje. Većina radnika u Bosni i Hercegovini zaboravila je suštinu borbe za radnička prava i značaj Prvog maja i sve se svelo na simboličo obilježavanje, uz skromni roštilj. Senad, koji već godinama živi u SAD-u, kaže nam da su radnička prava ovdje živjela do devedesetih godina, piše BHRT.
“To je bilo nekad prije nego sam otišao, 1990. godine, i tada su bila izuzetna dobra radnička prava. Pretpostavljam da sada nisu jer je sve otišlo na dole”, kaže Senad Šabović.
“Problem je što se ta prava ne sprovode onako kako su ispisana. Generalno gledajući, prava radnika u Bosni i Hercegovini se krše na svakom koraku, svaki dan”, jasan je Dražan Pejaković iz Udruženja građana “Radnički pokret”.
I dok je to za većinu radničke klase svakodnevnica, naši političari na državnom nivou, vrijedi podsjetiti, mjesečno za više nerada, nego rada, inkasiraju i do osam hiljada maraka. Za njih Prvi maj znači praznik i daleke destinacije, prenosi BHRT.
“Na drugoj strani imate radničke plate, gdje je minimalna plata 596 maraka, gdje je minimalna penzija 517 maraka u Federaciji BiH, u RS-u još manja. Političari uživaju u svim privilegijama i nezasluženo visokim platama iza kojih ne stoje nikakvi rezultati”, smatra predsjednik Sindikata solidarnosti Sakib Kopić.
“U rudniku Kreka, koji je najveći rudnik u sastavu Koncerna, prosječna neto plata se kreće od 1 340 do 1 400 maraka. Ako znamo da političari imaju preko 5 000 za nerad i, evo vidite šta nam rade, ne dolaze na sjednice, ne rješavaju probleme građana i niko ne postavlja pitanje da li će, hoće li i kako će dobiti tu platu, u odnosu na rudara”, navodi predsjednik Sindikata rudnika Kreka Zuhdija Tokić.
Upravo rudari pokazuju šta znači borba za radnička prava i dostojanstvo. Investicija u rudnike nema, a vlasti nisu spremne rješavati problеme i jedino preostaje sindikalna borba. Osim njih, oni koji sami pokušavaju promijeniti status radnika jesu radnici u sektoru trgovine. Do sada su se izborili za neradne dane za praznike, isplatu stopostotnih dnevnica ukoliko rade za praznik, ali ne i za ono glavno – povećanje plata. Ovaj Prvi maj svoja prava će tražiti na protestnom uranku.
“U fokusu našeg dana borbe za radnička prava je činjenica da su ponovo radnici stavljeni u drugi plan i dok traju te silne političke trakavice oko uspostavljanja vlasti, blokada, deblokada i slično, ponovo u drugi plan idu radnička prava, koja su duži niz godina stavljena na margine političke scene u BiH”, kaže predsjednica Sindikata trgovine i uslužnih djelatnosti BiH Mersiha Beširović.
Vođeni istim problemima, i Savez sindikata Republike Srpske Prvi maj će obilježiti protestima uz poruku vlastima da je vrijeme da se na prvo mjesto stave radnici, a ne poslodavci. Jer svaki radnik sa čežnjom se sjeća perioda prije devedesetih, kada je radnik bio cijenjen, živio od svoje plate, imao osiguran godišnji odmor i proslavu Prvog maja. Danas, to je privilegija političara.
