– Primih prvake prije tri dana. Slatki, veseli, krezubi, širokih osmijeha… Radujem se đacima prvacima uvijek. Ali, moram da priznam da sam ove godine iznenađena. Da ne kažem – šokirana! Većina djece ne izgovara pojedine glasove, a nekoliko njih ne izgovara većinu glasova.
“Usitejice, vesi mi peukle, mama nije imaua vemena da me nauci!”
– Tri puta sam tražila da mi ponovi rečenicu, dok nisam shvatila šta želi! Znam ja šta je u pitanju, ali sam i dalje u šoku. Ne zbog te rečenice. Nego zbog toga što roditelji toliko malo vode računa o djeci. Ali im zato kupuju satiće-smartiće i patike koje moraju jaako da čuvaju jer: “Molim te, učiteljice, obriši mi patike, tata će me ubiti na mjestu ako vidi da su prljave, dao je silne pare za njih!”.
– Nađite vremena za svoju djecu! Ne dozvolite da maternji jezik uče slušajući crtaće i ponavljajući riječi onako kako ih sa TV-a ili kompjutera čuju. Igranje na tabletu nije smisao odrastanja. Lutka ginjola kroz koju sam se danas obratila đacima, držala im je pažnju duže nego bilo koja igrica, vjerujte mi! Nije mi se do sad dogodilo da djeca ne znaju šta znači ‘grafitna olovka’. Nije mi se dogodilo da ne znaju da povuku liniju “od-do”.
Troje učenika ne zna svoje prezime. A jedan ne zna kako je mami pravo ime, kaže da je svi zovu Beba. Ali, roditelji kažu: “Sve on (ona), zna! A meni je tako slaatko što ne govori “čisto”… Ima vremena, naučit će.”
Ima vremena? Koliko? Kad je vrijeme da dijete progovori? Sa sedam godina, ide na fudbal, engleski, a ne zna da govori maternji i ne zna da veže pertle!
Gleda ‘Parove’, sa sedam godina! Govori kao neki lik iz “Sunđer Boba”, a na crtežu porodice, u većini slučajeva nema djeteta koje je porodicu nacrtalo. Svaki od njih je rekao: “Nema me, da ne smetam.”
Da ne smeta? Kome? Roditeljima? Ne možete to nadoknaditi telefonima, tabletima i skupim patikama. Time govorite djetetu da vam smeta i da treba samo da se bavi bilo čime, samo da nije uz vas.
Budite uz svoju djecu! Divni su, samo još to da roditelji shvate…
“Jedna učiteljica”, napisala je ona u potpisu.
Jedino što bismo u ovom slučaju mogli da učinimo je da potpišemo svaku riječ koju je učiteljica napisala, prenosi “Zelena učionica“.
