Postporođajna depresija je češća nego što mislimo, a jedna od hiljadu žena može razviti psihoze zbog kojih može naškoditi djetetu, piše “Telegraf“.
Jedan od njih je i Mirjana G. koja je prije nekoliko sedmcia u beogradskom naselju Žarkovo bacila bebu u kontejner i šokirala javnost. Sudski vještaci utvrdili su tokom dosadašnje istrage da je Beograđanka Mirjana G. iz Žarkova bolovala od postporođajne depresije u trenutku kada je svog tek rođenog sina bacila u kontejner sa sve posteljicom, zbog čega joj prijeti znatno manja kazna.
Prema statistikama, čak 80 psoto novih majki iskuse blagu depresiju u periodu od godinu dana od porođaja, a ako se to ne uzme u obzir one mogu da eskaliraju do opasnog nivoa, te da utiču na razvoj psihoze koja u rijetkim slučajevima dovodi do toga da pokušaju ubistvo potomstva.
Jedna od njih je i tridesetogodišnja Jelena J. koja je nedugo po rođenju osjetila promjene raspoloženja, koje je pripisala novonastaloj situaciji. Ubrzo je krenula nesanica. Postala je previše zaštitnički nastrojena prema bebi, a nije dozvoljavala čak ni bivšem suprugu da drži njihovu bebu. Mjesec dana kasnije, došlo je do tačke pucanja kada su morali fizički da sklanjaju bebu od nje, pa je nasilno odvedena u bonlicu na liječenje.
Strašan slučaj dogodio se i u SAD, gdje je Andrea Jejts udavila svoje petoro djece u kadi u Teksasu. Jejts koja ima dugu historiju mentalnih bolesti, priznala je da joj je “Sotona naredio da ubije svoju djecu”. Iako je u trenutku ubistva patila od teške psihoze, osuđena je na doživotni zatvor.
Uprkos značajnim istraživanjima poremećaja raspoloženja poslije porođaja, još uvijek ne postoji jasan medicinski konzenzus o tome šta je uzrok i kako postporođajna depresija treba da se tretira.
– Odrasla žena očekuje da će majčinstvo biti jedno od najboljih iskustva u njenom životu, a nažalost, mnoge žene pate same, osjećaju se jadno, ali su svjesne da poremećaji raspoloženja imaju ime. – objašnjava Karen Klejman, osnivač i direktor odjeljenja za postporođajni centar u Filadelfiji.
Takozvana Baby Blues, nastaje iz mnogih razloga. Neprestani plač bebe, neispavanost i bol od dojenja su dovoljni da se svaka žena osjeti razdražljivo, a one senzitivnije i da preplave. Ova osjećanja počinju obično tri do četiri dana nakon rođenja bebe, a normalno je da sama nestanu već poslije nekoliko sedmica.
Ako to traje više od dvije sedmice, nove majke onda obolijevaju od postporođajne depresije srednjeg intenziteta, a samo 12 do 16 posto žena doživljava osjećaj potištenosti, smanjene koncentracije, zaboravnosti i gubitak interesa i nakon tog perioda.
Slučaj Andree Jejts je školski primjer psihoze u kojoj majka smatra da ne smije da izgubi sebe zbog djece, te čini samoubistvo ili čedomorstvo, koje se smatra samoubistvom preko posrednika.
I to je generalno rijetka pojava od koje obolijeva samo 4 posto žena koje pate od postporođajne depresije.
Istraživači koji proučavaju čedomorstvo razlikuju nekoliko različitih grupa roditelja koji ubijaju nedužnu djecu. Neki to rade kao rezultat psihotičnih zabluda – straha da će ih dijete povrijediti. Drugi ubijaju svoju djecu zbog duboke depresije i beznađa. Treći često to čine iz religioznih ubjeđenja da će im ubistvom omogućiti da uđu u zagrobni život koji je mirniji od njihovog trenutnog života.
A postoje i roditelji koji ubijaju djecu iz osvete i bijesa protiv drugog roditelja i namjere da ga maksimalno povrijede. Ova vrsta čedomorstva je najčešća kod očeva.
Činjenica je da bi bilo mnogo manje tragičnih slučajeva kada bi se žene edukovale da same prepoznaju ove simptome.
Većina stručnjaka se slaže da bi terapija trebalo da kombinuje razgovor i lijekove, te da se ovakva vrsta terapije smatra najefikasnijom u borbi protiv postporođajne depresije.
Žene koje su već obolele od postporođajne psihoze zahtjevaju agresivniji tretman jer već predstavljaju prijetnju sebi i bebi. Agresivniji tretman podrazumijeva psihijatrijsku hospitalizaciju, lijekove i aktivan razgovor.
Uz to, polovina žena povrati postporođajnu depresiju i sa drugim djetetom, pa odgovorni roditelji treba da imaju to na umu i planiraju medicinsko liječenje prije nego što odluče da naprave drugo dijete.
