Razdoblje polaska u vrtić stresno je i za djecu i za roditelje. Dok su djeca u strahu od promjene, roditelje muče neka druga pitanja. Tom smo prigodom pitali pedijatricu Ivu Palčić kada je pravo vrijeme za odlazak u vrtić, ali i kako se nositi sa zdravstvenim mukama koje započinju u tom periodu.
Do koje bismo dobi trebali izbjegavati vrtić ako roditelji imaju “Plan B”?
Ako imamo plan B, optimalno bi bilo krenuti u vrtić negdje oko treće godine zato što se jako dobro zna da dijete u tom periodu ima potrebu za socijalnim kontaktom s drugom djecom, za emocionalnim vezivanjem i za igrom. Osim toga mi znamo da u toj dobi djeca najčešće odbacuju pelene, dakle uspostavljena je kontrola nad sfinkterima pa je i po tom pitanju puno lakše kada se krene u vrtić.
Kako jednogodišnjem djetetu učiniti fazu prilagodbe na život u kolektivu što bezbolnijom?
Znamo da je doba od godine dana kada se kreće u jaslice jedno osjetljivo razdoblje i tada su najveći separacijski strahovi te strahovi od stranih osoba. Međutim mi mu trebamo kao roditelji na neki način to približiti, pokušati mu, na njemu razumljivom jeziku, objasniti da je vrtić jedna topla sredina, da će se tamo igrati, steći nove prijatelje, da ima puno igračaka, da će se tata i mama vratiti po njega i zapravo stvoriti mu svojom mirnoćom osjećaj sigurnosti. Jednako tako, važno je reći da u samom početku možemo pomoći time da djetetu omogućimo da ponese neku svoju dragu igračku, plišanca ili dekicu koja bi mu bila poveznica s kućom.
Može li se prije polaska u vrtić poraditi na imunitetu djeteta?
Nema čarobnih pripravaka koji bi ojačali imunitet djece, bitno je da prehrana bude zdrava i uravnotežena, da ima dosta svježeg voća i povrća. Djeci koja odbijaju hranu, može se dati multivitamine s dodatkom vitamina C. Isto tako bitna je redovita fizička aktivnost, boravak na svježem zraku da bi se imunitet djeteta pojačao. Rijetko kod djeteta koje jede zdravu i uravnoteženu prehranu možemo reći da ima anemiju u svojoj podlozi koja bi mogla biti predisponirajući faktor koji takvo dijete čini sklonijem infekcijama, piše Ordinacija.
Koje su bolesti najčešće u vrtićkom kolektivu i zašto se stalno ponavljaju?
U kolektivu se najčešće pojavljuju bolesti koje se prenose kapljično, osobito u zimskim mjesecima kada se slabije provjetravaju prostorije. To su uglavnom virusne respiratorne bolesti i crijevne bolesti. Kod crijevnih bolesti, u određenim dobima godine, kada znamo da se one češće javljaju važno je reći da se one prenosive fekooralno što znamo da je izuzetno rizično za dobnu skupinu do 3 godine kada su prstići često u ustima, kada oni svi međusobno izmjenjuju i dude i flašice zbog čega je samo širenje puno lakše.
Ako dijete ide iz jedne infekcije u drugu, trebaju li roditelji odustati od vrtića?
Ako dijete ide iz bolesti u bolest, a to znači da je čak i češće bolesno od dva puta na mjesec možda ga kratko treba izdvojiti iz kolektiva i onda pokušati ponovo. Međutim, ako se to opetovano ponavlja možda bi ipak trebalo posavjetovati se s liječnikom da li u podlozi postoji neki problem.
To može biti anemija kada je dijete sklonije infekcijama, neke alergijske predispozicije zbog kojih je dijete također češće bolesno ili postoji uvećana treća tonzila pa je tako dijete kod najmanje prehlade sklono upali uha. Postoje i slučajevi kada dijete ima snižene vrijednosti imunoglobulina kao imunoglobulina A. Radi se najčešće o blagoj imunodeficijenciji kada je dijete u toj dobi sklonije respiratornim i crijevnim virusnim infekcijama.
Postoje li zdravstvena stanja kod kojih je boravak u vrtićkom kolektivu kontraindiciran?
Ne postoji niti jedna kronična bolest za koju bi rekli da je ona apsolutno kontraindicirana da dijete ide u vrtić. No, međutim, bitno je reći da ako dijete ima alergijsku astmu i kod njega svaki virusni infekt završi bronhoopstrukcijom i čestim potrebama za primjenom lijekova ili čak odlaskom u bolnicu onda moramo priznati da za takvo dijete kolektiv nije preporučljiv. Također ako dijete ima neku od anomalija mokraćnog sustava pa je zato sklono urinarnim infekcijama, najčešće vezikoureteralnom refluksu, mi ne možemo reći da za njega vrtić nije, ali nije ako je to dijete sklono onim najčešćim respiratorno virusnim infekcijama koje mu onda ruše imunitet i posljedično tome dobije upalu bubrega. Ako se to često ponavlja onda također kolektiv za takvo dijete nije sretno rješenje. Što se tiče ozbiljnijih kroničnih bolesti, poput srčanih bolesti ili dijabetesa, ne možemo reći da ta djeca nisu za vrtić, dapače ona se trebaju uključiti u kolektiv ali bi i odgajatelji i zdravstvena djelatnica, koja je u svakom vrtiću prisutna, trebali znati jesu li potrebne neke posebne mjere skrbi i kako postupiti u bilo kojoj situaciji vezanoj za kroničnu bolest.
