Zato se mladi roditelji čude kako njihovo novorođenče najviše vremena provodi u carstvu snova. Bebe spavaju u nekoliko intervala i najčešći razlog za oglašavanje prirodnog budilnika je glad.
Prve navike uspavljivanja mogu se formirati već nekoliko mjeseci nakon rođenja. Pedijatri preporučuju da se od tog najmlađeg uzrasta ustale navike kako bi se beba, a kasnije i dijete, naviklo da bez opiranja ide u krevet.
Najbolje je uskladiti jednoličan ritam i dnevnog i noćnog spavanja. Bez obzira na objašnjenje da je neophodno da se ode na spavanje u pravo vrijeme, kako bi se naspavali koliko im je zaista potrebno, maleni ne prihvataju riječi odraslih, posebno u trećoj i četvrtoj godini.
Osnovni savjet je da ostanete uporni i dosljedni kada je u pitanju vrijeme odlaska u krevet. Djeca se ponašaju onako kako su naučena. Važno je pri tome da i mama i tata dijele isti stav. Ako jedan od roditelja kaže da je vrijeme za krevet, a drugi popušta moljakanju da se još malo igra ili gleda crtani film, stjecanje navike bit će uzaludan posao.
Stvaranje navike treba početi još dok je beba stara nekoliko mjeseci. Kasnije, kako raste, potrebno je objasniti djetetu da tokom dana postoje periodi kada se mora odmarati, kao i da je noć rezervirana za spavanje.
Iskusni roditelji navode primjere da su djecu navikla tako što su kroz igru utabali lak način za oblačenje pidžame. Od davnina najjednostavniji recept glasi – večera, pranje zubića, priča, gase se svjetla i poljubac za laku noć.
Jasno je da će biti potrebno neko vrijeme da se dijete navikne na ovakvu formulu. Kako je svako dijete autentično, neko će teže usvojiti ovakvo ponašanje, dok će druga biti dobrice i neće svaki odlazak na spavanje pretvarati u dramu.
Važno je i da dijete ima uslove za kvalitetan san. Udobna pamučna pidžama, udoban krevet, bez jačih izvora svjetlosti u prostoriji. Većina djece ima omiljenu igračku – medu, psa, zeku bez koje ne odlazi u svijet snova, te ju je potrebno svaku noć ili popodne staviti u zagrljaj mališana.
Psiholozi kažu da je kažnjavanje odlaskom na spavanje loše jer će onda mališan odbijati ići na počinak misleći da je to to vrsta pedagoške mjere.
Strah od mraka jedna je od najčešćih muka sa kojima se bore mame i tate, a ustvari ona se samo upornošću i dosljednošću može prevazići, kao i problem s uspavljivanjem i preranim buđenjem, prenosi “Avaz“.
