Vjiest da je poznati vlasnik škole glume Miroslav Mika Aleksić osumnjičen da je se*sualno zlostavljao glumicu Milenu Radulović (26), kad je imala samo 17 godina šokirala je cijelu Srbiju.
Aleksić je danas uhapšen zbog sumnje da je vremenskom periodu od 2012-2020. u prostorijama škole glume u Beogradu, čiji je vlasnik, se*sualno napastvovao pet svojih učenica, od kojih su dvije za vrijeme izvršenja krivičnog djela bile maloljetne.
Ubrzo nakon što je obijelodanjena njena ispovijest, Milena je dobila veliku podršku od svojih kolega, ali i drugih javnih ličnosti koje su njenu priču dijelile na društvenim mrežama.
S obzirom na to da se cijela situacija dešavala u jednoj obrazovnoj ustanovi i da su mnogi roditelji sada zabrinuti jer im djeca idu u škole glume, plesa, sporta… postavlja se pitanje koliko je, sa jedne strane, osobi, pogotovo maloljetnoj, teško da prizna da se dogodilo tako nešto, a sa druge da roditeljima da prepoznaju da nešto nije u redu sa njihovim djetetom.
Ko je osoba od povjerenja
Školski psiholog Branka Tišma za “24sedam” naglašava da je ključno u ovakvim situacijama da se dijete bilo kome iz okruženja povjeri i ispriča šta se desilo.
– Najčešće te osobe nisu roditelji, već neke druge bliske osobe, iz uže porodice, drugari, vršnjaci ili neko u školi. Često se djeca povjeravaju razrednim stariješinama ili nekom stručnom saradniku – objašnjava sagovornica.
Dodaje kako je djetetu najteže da prihvati činjenicu da roditelj mora da bude obaviješten i da sazna šta se desilo.
Kada je u pitanju slučaj kao što je silovanje, objašnjava sagovornica, djeca se tada najčešće osjećaju da su kriva.
– Misle da su oni nešto uradili čime su pokrenuli takvo dešavanje. Zato im je teže da to bilo kome priznaju – navodi Tišma.
“I kad si kriv, ti si moje dijete”
Psiholog ističe da u prvoj fazi, kada prepoznamo da se to dogodilo, važno je da roditelji ponavljaju djeci da su uvijek na njihovoj strani: – Prvo bi trebalo da djetetu damo podršku, prije nego što povedemo direktan razgovor, jer to podrazumijeva njihovo ponovno suočavanje sa nemilim događajem, koji često može da ih povrijedi.
Psiholog Tišma ističe da bi roditelji, od malena, djeci trebalo da ponavljaju da su tu za njih, šta god da im se desi. – Važno je da od roditelja do djeteta dođe poruka: I kad si kriv, ti si moje dijete – zaključuje sagovornica.
Promjene vidljive
Prema njenim riječima, u takvim neprimjerenim situacijama postoji više vidljivih promjena kod djeteta.
– Obično postoji promjena u ponašanju, bilo koje vrste, a najčešće pad školskog uspjeha – navodi Tišma i dodaje da se javljaju nesanica, podočnjaci, razdražljivost.
Ipak, naglašava da bi to trebalo da razlikujemo, jer se često dešava i kod djece koja imaju neke duge probleme.
Zato je, kako kaže sagovornica, u prevazlilaženju problema bitno da se roditelji što više uključe i preduzme sve u zaštiti djece.
Teže kad je zlostavljač osoba koju dijete voli
Klinički psiholog Aleksandra Janković objašnjava za 24sedam da će dijete teže da kaže da je se*sualno napastvovano kada je u pitanju zlostavljač kog poznaje.
– Takve situacije su mnogo teške, kada zlostavljač spada u “red osoba koje dijete voli”. Ako je to neko na primjer, ko je član šire porodice, komšiluka, ili baš, kao u ovom slučaju, pedagog, teže je da skupi snagu i prizna to drugima, ali i sebi da se tako nešto događa – objašnjava sagovornica.
Dodaje da roditelji moraju da prošire i oplemene komunikaciju sa djecom.
– Ne možemo da svedemo razgovor sa djetetom samo na pitanja o tome kako je bilo u školi, šta treba da se kupi, da li je uradio domaći, jeo… Mora malo više da se razgovara o onome što su emocije i potrebe djeteta – ističe Jankovićeva i zaključuje da samo dijete koje ima iskrenu i dobru komunikaciju sa roditeljima može sa njima i da podijeli ako mu se nešto neprimjereno desilo.
