Ženski marš je krajem prošle godine pokrenuo kampanju osvještavanja građanki i građana o spontanom pobačaju, a u okviru nje u nekoliko nastavaka objavljuju članke o praksi dijagnostike i liječenja, te lična iskustva građanki koje su gubile trudnoće. Ukoliko želite i vi da podijelite svoju priču, anonimno ili pod punim imenom, i svojim iskustvom ohrabrite druge žene koje su imale jedan ili više spontanih pobačaja, pišite na zenski.mars@gmail.com
Oko 20% do 30% žena s potvrđenom trudnoćom krvari u prvih 20 sedmica trudnoće; a polovina tih žena spontano pobacuje. Stoga, vjerovatnoća spontanih pobačaja u potvrđenim trudnoćama iznosi oko 10% do 15%. Ovdje govorimo o broju prijavljenjih prekida trudnoće. Procjena je da se godišnje na svijetu desi 23 miliona spontanih pobačaja. Vjerovatnoća spontanog pobačaja u svim trudnoćama je vjerojatno veća jer se neki od vrlo ranih pobačaja zamjenjuju sa zakašnjelom menstruacijom.
Statistika spontanih pobačaja u Bosni i Hercegovini se uopšte ne vodi na državnom nivou. Ni državna, ni entitetske agencije ni zavodi za statistiku na prate ovaj podatak. Podatke o broju spontanih pobačaja vode Zavod za javno zdravstvo F BiH i JZU Institut za javno zdravstvo Republike Srpske.
Iz Zavoda za javno zdravstvo F BiH, na upit o praćenju statistike spontanih pobačaja u Federaciji, dobile smo sljedeći odgovor:
„Zavod za javno zdravstvo FBIH zakonski je ovlaštena institucija za provođenje i izvršenje statističkih istraživanja u oblasti zdravstva. ‘Prijavu prekida trudnoće’ dužne su popunjavati sve javne i privatne zdravstvene ustanove koje se bave zaštitom zdravlja žena i u kojima se izvode prekidi trudnoće, u skladu sa Zakonom o evidencijama iz oblasti zdravstva (Službene novine F BiH, broj 37/LZ) i važećim pravilnicima.
Zavod za javno zdravstvo Federacije BiH uvodi elektronsko praćenje i unos prijava prekida trudnoće u svim javnim zdravstvenim ustanovama, napominjemo da privatni sektor nije uključen.
Uvidom u softver Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH za 2O2O. godinu, broj registrovanih ‘Prijava prekida trudnoće’ iznosi 748.
JZU Institut za javno zdravstvo Republike Srpske je do 2018. godine ukupni broj induciranih i spontanih pobačaja objavljivao na web stranici. Podaci za period 2018. – 2021. nisu dostupni na stranici, moguće ih je dobiti na upit, no iz Fonda zdravstvenog osiguranja RS, u novembru 2021. godine, dobile smo podatak da je „u ovoj godini broj fakturisanih zdravstvenih usluga ‘prekid trudnoće’ iznosi 1033 abortusa sa operativnim zahvatom (kiretažom) i 94 abortusa bez operativnog zahvata.“
Nije navedeno da li je u ovaj broj uračunat i broj trudnoća prekinutih spontanim pobačajem žene bez medicinskog zahvata, niti Zavodi razlikuju spontane abortuse i abortuse na zahtjev trudnice. Oba zavoda statistiku pobačaja vode pod ‘prijava prekida trudnoće’.
Broj pobačaja u našoj zemlji za 2021. godinu nije precizan, jer podatke koje smo uspjeli dobiti iz dvije navedene ustanove nisu za isti period, i on iznosi 748 u Federaciji za 2020. i 1033 u Republici Srpskoj za 2021. godinu. Uz činjenicu da statistika ne razlikuje spontane pobačaje i abortuse na zahtjev trudnice, te da za 2021. godinu u Federaciji koja uvodi elektronsko prijavljivanje „prekida trudnoće“ samo u javnim ustanovama, a isključuje privatne iako su Zakonom obavezane da prijavljuju prekide trudnoća, možemo zaključiti da u Bosni i Hercegovini precizna i sistematizirana statistika spontanih pobačaja u odnosu na broj zdravih trudnoća uopšte ne postoji.
Ovakva paušalnost u samoj statistici nas navodi na zaključak da se ne možemo nadati ni kvalitetnom medicinskom istraživanju o eventualnom porastu ili smanjenju broja spontanih pobačaja, uzrocima, dijagnostici i liječenju u Bosni i Hercegovini, zemlji kojoj uveliko prijeti „bijela kuga“.
Stopa fertiliteta u BiH iznosi 1,252 (2018), što je daleko ispod nivoa potrebnog za zamjenu generacija, a to je stopa od 2,1. Prijelaz sa visokih na izuzetno niske stope nataliteta se u BiH dogodio u prilično kratkom vremenu. Bosna i Hercegovina se nalazi u grupi zemalja sa „najnižim niskim fertilitetom“. Povećanje prosječne dobi u kojoj žene rađaju, nemogućnost žena da imaju željeni broj djece zbog socioekonomskih faktora i niske norme reprodukcije izazivaju promjene u mnogim demografskim varijablama.
I dok nas u predizbornim kampanja političari učestalo pozivaju na rađanje i „širenje nacije“, osim paušalne statistike, poražavajućih praksi podrške materinstvu, o uzrocima, liječenju i prevazilaženju emotivne traume trudnica koje su imale spontane pobačaje se uopšte ne razmišlja, a još manje otvoreno govori.
U daljem istraživanju smo saznale da se ni jedna javna zdravstvena ustanova u Bosni i Hercegovini nije bavila spontanim pobačajem ni na nivou javne kampanje za osnaženje žena.
Alma, učesnica istraživanja, na pitanje – da li ste imali strah i imate li strah od naredne trudnoće – odgovara:
– Strah je ogroman, tek nakon šest mjeseci usudila sam se da ponovo pokušam.
Nives, druga učesnica odgovara:
– Imala sam veliki strah od nove trudnoće. Kada sam saznala da sam drugi put trudna, uopšte se nisam mogla radovati, samo iščekujem loše vijesti. Jako se teško odupirem od negativnih misli i samo se molite da sve što prije završi.
U tišini i izolaciji, iza zavjese stigme, žene koje su imale spontane pobačaje, razočarane, bez sistematske podrške, zbunjene i preplašene odustaju od novih trudnoća.
