U potrazi za pravim rajčicama često ćemo se jako razočarati, posebno ako ih tražimo u nekom od supermarketa, gdje nas najčešće dočekuju rajčice čiji okus možemo nazvati bezličnim. “Kao da žvačeš papir”, rekli bi često. Vjerujemo da ste se često zapitali zbog čega je okus tih rajčica takav, tj. zašto te rajčice okusa uopće nemaju? Novo istraživanje daje odgovor na to pitanje, i pokazuje kako u 93 posto modernih rajčica nedostaje verzija gena koja im daje njihov poseban okus. Unatoč tome što mislimo da je krivac genetska modifikacija, zapravo uzročnik leži u uzgajivačima, tj. njihovom pokušaju da izvuku najviše iz rajčica, izvuku najveću ekonomsku korist. Tijekom vremena geni koji pojačavaju okus izgubili su se ili su tijekom procesa razmnožavanja negativno odabrani. Zato današnjim rajčicama iz supermarketa nedostaje genetske raznolikosti, pa tako i okusa, piše The BigThink.
“Tijekom kultiviranja i poboljšanja rajčica ljudi će se većinom fokusirati na ono što će im povećati proizvodnju, produkciju, poput veličine samog ploda i dobrog podnošenja skladištenja. Neki geni koji su uključeni u ostale važne kvalitete, osobine ploda, i njihove reakcije na stres, tijekom ovog procesa su izgubljeni”, rekao je Zhangjun Fei sa Sveučilišta Cornell. Njihova otkrića objavljena su u magazinu Nature Genetics, u kojem su analizirani genetski podaci 725 rajčica, kultiviranih i divljih, koje su važne zbog genetske različitosti, prenosi “Byka“.
Zatim su ove podatke usporedili s domaćim genomom rajčice Heinz 1706, koji se često koristi kao reprezentativni primjer genoma rajčice. Usporedba je pokazala da Heinzu 1706 nedostaje oko 5000 gena, a da većini rajčica koje se mogu pronaći u supermarketima nedostaje rijedak oblik gena koji im daje okus. Taj gen TomLoxC pronađen je u 90 posto divljih vrsta.
“Čini se kako je uključen u proizvodnju iz masti. Otkrili smo da također proizvodi aromatične spojeve iz karotenoida, pigmenata koji rajčici daju crvenu boju. Bila je to dodatna funkcija koja je bila iznad onoga što smo očekivali, a ovi su rezultati sigurno zanimljivi ljudima koji uživaju u rajčicama s okusom”, kaže James Giovannoni USDA znanstvenik i suautor studije. Istraživači se nadaju da će njihova analiza dovesti do razvoja resursa za “razvoj budućih funkcionalnih studija i razmnožavanja”. U međuvremenu se može dogoditi da će se uzgajivači rajčica okrenuti potrazi za okusima, sami. Gen TomLoxC postaje ipak češći u moderno uzgojenim rajčicama, u usporedbi sa stanjem od samo nekoliko godina ranije. Popravljanje okusa rajčica moglo bi dovesti do velike razliku u načinu na koji uživamo u našoj prehrani čije su rajčice važan dio. Tako npr. Amerikanci godišnje pojedu oko devet kilograma rajčica, te 33 kilograma prerađenih rajčica.
