Tim istraživača, koji je radio na studiji došao je do ovakvog zaključka nakon provjere širokog spektra faktora.
Gojaznost u zapadnom svijetu i šire konstantno raste. Smatra se da je gojaznost u zapadnim zemljama gotovo dostigla svoj vrhunac, ali da nastavlja svoj rast u zemljama sa srednjim i slabijim prihodima.
Prema podacima Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), 39,8 odsto ljudi u SAD spada u grupu gojaznih. U Japanu, međutim, taj broj iznosi samo 4,3 odsto, kažu u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO).
Kako navodi Instituta za javno zdravlje Srbije “Dr Milan Jovanović Batut” u Srbiji je svako treće dijete gojazno.
U posljednjih 20 godina procenat gojaznosti porastao je za 60 odsto. Oko 43 odsto dece svakodnevno konzumira slatkiše, dok manje od 20 odsto djece ima naviku da dnevno pojede po jednu voćku, piše N1.
Postoji čitav niz faktora koji bi mogli da budu uključeni u ovako veliku razliku.
Zapadne zemlje imaju prilično drugačiju vrstu ishrane u odnosu na istočne zemlje. Ono što je u osnovi zajedničko za istočne zemlje, čija je stopa gojaznosti niska, jeste pirinač.
Istraživači sa “Doshisha Women’s College of Liberal Arts” u Kjotu, u Japanu odlučili su da bliže sagledaju globalnu razliku. Nedavno su svoja otkrića predstavili na Evropskom kongresu o gojaznosti (ECO2019) u Glazgovu, u Velikoj Britaniji.
Da bi istražili ovako veliku procentualnu razliku u gojaznosti, naučnici su uzeli podatke iz raznih zemalja. Otkrili su da su zemlje u kojima su ljudi prosječno konzumirali najmanje 150 grama pirinča dnevno, imali značajno nižu stopu gojaznosti od zemalja u kojima su ljudi konzumirali manje od prosječne količine riže, oko 14 g dnevno.
Istraživači su pokušali da uzmu u obzir što više promenljivih faktora, uključujući prosječan nivo obrazovanja, stopu pušenja, ukupne potrošene kalorije, novac potrošen na zdravstvo, procenat stanovništva starijeg od 65 godina i bruto domaću proizvodnju po glavi stanovnika.
Svi ovi promjenljivi faktori bile su značajno niži u zemljama čiji su stanovnici konzumirali najviše pirinča. Međutim, čak i nakon što su to analizirali, istraživači su otkrili da je pozitivan uticaj riže na gojaznost i dalje postojao.
Prema njihovim podacima, procjenjuje se da bi porast od samo 50 grama pirinča po osobi dnevno, mogao da smanji globalnu gojaznost za jedan odsto. To je promijena sa 650 miliona na 643,5 miliona odraslih.
Zapažena udruženja ukazuju na činjenicu da je stopa gojaznosti niska u zemljama koje jedu pirinač kao osnovnu hranu. Zbog toga, japanska hrana ili ishrana u azijskom stilu, zasnovana na rižu, može pomoći u sprečavanju gojaznosti.
Vodeći istraživač profesor Tomoko Imai misli da su uzrok tome biljna vlakna koja stvaraju osjećaj sitosti i samim tim sprećavaju prejedanje. Različite vrste pirinča imaju različite efekte na organizam
Bijela riža sadrži mnogo više vlakana nego manje obrađene vrste. Koliko vlakana neko konzumira može biti ključan faktor u riziku od gojaznosti.
Takođe, meta-analiza objavljena u BMJ 2012. godine sagledala je odnos između belog pirinča i rizika od dijabetesa tipa 2.
Njeni autori su zaključili da je veća potrošnja bijelog pirinča povezana sa “značajno povećanim rizikom od dijabetesa tipa 2, posebno kod azijske, kineske i japanske, populacije.”
Druga studija koja je obuhvatila više od 10.000 odraslih Korejaca otkrila je da je ishrana usredsređena na bijeli pirinač povezana sa gojaznošću.
Sa druge strane, integralni pirinač čija se ljuska ne skida kao što je to slučaj kod bijele rože, ima veliku nutritivnu vrijednost.
On sadrži vitamine B1, B2, B3, B6, B12, minerale i protein, zatim, monozasićene i polizasićene masti kao i biljna vlakna.
Samo jezgro pirinča sadrži složene ugljene hidrate i pozitivno utiče na metabolizam i probavu i stvara dugotrajan osjećaj sitosti, što ukazuje na to da je pogodan za skidanje kilograma,pišu Nezavisne
Ako bi takva jeftina, lako dostupna hrana kao što je riža mogla da igra i malu ulogu u borbi protiv gojaznosti, vrijedi pokušati.
