Specijaliteti iz stare Jugoslavije često su nešto što danas nikako ne možemo naći u restoranima. Evo o čemu se radi:
1. Pihtije
U pretis lonac se stave svinjske nogice, uši, repovi, butkice, šuplje juneće kosti i to se kuha cijeli dan na smederevcu. A onda se kasnije začinjena supa razlije po tanjirima i kada se stegne, pihtije se služe kao predjelo na slavama.
2. Žumance sa šećerom
Ako je dijete htjelo da jede nešto slatko, majka je uzimala žumance i šećer i mutila smjesu dok ne bi “poblijedila od muke”, a onda je to dijete jelo u slast. Da li možete da zamislite sada da djetetu date svježe jaje sa šećerom? Danas je to sasvim zaboravljen slatkiš.
3. hljeba masti
Svi oni koji su odrastali osamdesetih godina prošlog vijeka sjećaju se sreće i zadovoljstva nakon što bi, iz celodnevne igre napolju, došli kući na večeru i pojeli krišku hljeba namazanom masti i posutom crvenom začinskom paprikom. On koji bi htjeli da se zaslade, jeli bi krišku masti sa šećerom.
4. Boranija nasuho
Krompir, luk, šargarepa i boranija stavimo u tepsiju, pa dodamo 3 kašike masti i malo vode i začina i gurnemo u rernu da se sve to skrčka. A gdje je meso? Pa imaš boraniju, šta će ti meso?!
5. Čorba od praziluka
Neki još uvijek imaju traume od prekuhanih niti praziluka koje slobodno plutaju po tanjiru. To je čorbica koja krepi dušu, ali smo je mi danas zanemarili. Koliko je prošlo od vremena kada ste posljednji put pojeli pun tanjir čorbe od praziluka?
6. Škembići u saftu
U kafani su ljudi odlazili specijalno na škembiće. Znalo se da ne postoji ukusnije kafansko jelo do škembića u saftu. Danas skoro da nema restorana koji na svom meniju ima škembiće.
7. Pohovan mozak
Specijalitet samim tim što mozak ne možete naći nigdje u mesnicama. Kao ni svinjsku glavu.
Koji od specijaliteta iz stare Jugoslavije vi pamtite? Pišite nam u komentarima.
