Starenje se definiše kao postepeni pad fizioloških funkcija organizma, poput rada organa, što povećava osjetljivost na bolesti i smanjuje otpornost tijela.
Jedna od ključnih supstanci u ovom procesu je vitamin D, koji je već dobro poznat po svojoj ulozi u održavanju zdravlja kostiju. Niska razina vitamina D može povećati rizik od padova, lomova, slabosti i problema s pokretljivošću. No, u posljednje vrijeme, sve više pažnje pridaje se i ulozi vitamina D u drugim procesima starenja.
Naime, receptori za vitamin D prisutni su u cijelom tijelu, uključujući crijeva, mozak, bubrege i ćelije imunološkog sistema. Aktivni oblik vitamina D, poznat kao kalcitriol, djeluje kao hormon koji se veže za te receptore, utječući na različite ćelijske procese i regulaciju gena. Vitamin D također djeluje kao snažan antioksidans, štiteći ćelije od štetnih slobodnih radikala i oksidativnog stresa, koji ubrzava proces starenja.
Utjecaj vitamina D na “obilježja starenja”
Naučnici koriste termin “obilježja starenja” kako bi opisali ključne karakteristike ili putanje koje oblikuju proces starenja. Svi ti procesi su međusobno povezani – ako jedan počne propadati, to može ubrzati pad ostalih. Nasuprot tome, poboljšanje jednog procesa može pozitivno utjecati i na druge.
Slijedi kratak pregled kako vitamin D može utjecati na neka od ključnih obilježja starenja:
Genomska nestabilnost: Greške ili oštećenja DNK prirodno se akumuliraju s vremenom, a visoka razina šećera u krvi može dodatno oštetiti DNK. Vitamin D, sa svojim antioksidativnim svojstvima, može zaštititi ćelije od ovih oštećenja, posebno kod osoba s dijabetesom tipa 2.
Skraćenje telomera: Telomeri su zaštitne kape na hromozomima, a s vremenom se skraćuju pri svakoj ćelijskoj diobi. Kraći telomeri povezani su sa starenjem, dok se duži telomeri povezuju s boljim zdravljem i dugovječnošću. Nekoliko studija pokazuje vezu između razine vitamina D i dužine telomera.
Epigenetske promjene: Vitamin D može utjecati na epigenetiku, posebno na one dijelove genoma koji su povezani s imunološkim funkcijama i upalama.
Gubitak ravnoteže proteina: Tijelo konstantno gradi i razgrađuje proteine, a nemogućnost održavanja ravnoteže proteina je znak starenja. Iako je većina istraživanja u ovom području još uvijek u fazi studija na životinjama, spekuliše se da vitamin D može pomoći u održavanju ove ravnoteže.
Disregulacija osjetljivosti na hranjive tvari: S godinama, ćelije teže prepoznaju i reagiraju na hranjive tvari. Kako je vitamin D uključen u mnoge metaboličke procese, optimalna razina ovog vitamina može podržati zdrav metabolizam
Ćelijska senescencija: Starenje, gojaznost i fizička neaktivnost mogu povećati broj “zombi ćelija”, ćelija koje više ne funkcioniraju ispravno. Vitamin D pomaže u čišćenju ovih ćelija i smanjenju hroničnih upala povezanih s ovim stanjima.
Mitohondrijska disfunkcija: Mitohondriji su energetske stanice tijela, a disfunkcija mitohondrija može dovesti do smanjenja proizvodnje energije. Nizak nivo vitamina D može dodatno pogoršati ovu disfunkciju, prenosi Hayat.
Hronična upala: Upala je jedno od ključnih obilježja starenja. Vitamin D pomaže u smanjenju markera upale, posebno kod osoba sa dijabetesom, bubrežnim bolestima i policističnim jajnicima.
Disbioza crijevne flore: Vitamin D pomaže jačanju crijevne barijere i smanjenju broja loših bakterija koje podstiču upale.
Promjene u međustaničnoj komunikaciji: Sa starenjem dolazi do smetnji u komunikaciji među ćelijama, što može negativno utjecati na funkcije tkiva i procese obnove. Iako su istraživanja na ovom polju tek u ranoj fazi, vitamin D bi mogao imati ulogu u poboljšanju ovih komunikacijskih kanala.
Iako je potrebno dodatno istraživanje, sve dosadašnje studije ukazuju na važnost održavanja optimalnog nivoa vitamina D u cilju usporavanja procesa starenja. Vitamin D nije samo ključan za zdravlje kostiju, već svojim antioksidativnim djelovanjem može igrati važnu ulogu u zaštiti ćelija i usporavanju starenja na molekularnom nivou, piše Mindbodygreen.