U potrazi za pravim rajčicama često ćemo se jako razočarati, posebno ako ih tražimo u nekom od supermarketa, gdje nas najčešće dočekuju rajčice čiji okus možemo nazvati bezličnim.
– Kao da žvačeš papir – rekli bi često.
Vjerujemo da ste se često zapitali zbog čega je okus tog paradajza takav, tj. zašto taj paradajz okusa uopće nema? Novo istraživanje daje odgovor na to pitanje, i pokazuje kako u 93 posto modernog paradajza nedostaje verzija gena koja im daje njihov poseban okus,prenosi Novi.
Unatoč tome što mislimo da je krivac genetska modifikacija, zapravo uzrok leži u uzgajivačima, tj. njihovom pokušaju da izvuku najviše iz paradajza, izvuku najveću ekonomsku korist. Tokom vremena geni koji pojačavaju okus izgubili su se ili su tokom procesa razmnožavanja negativno odabrani.
Zato današnjem paradajzu iz supermarketa nedostaje genetske raznolikosti, pa tako i okusa, piše The BigThink.
– Tokom kultiviranja i poboljšanja paradajza ljudi će se većinom fokusirati na ono što će im povećati proizvodnju, produkciju, poput veličine samog ploda i dobrog podnošenja skladištenja. Neki geni koji su uključeni u ostale važne kvalitete, osobine ploda, i njihove reakcije na stres, tokom ovog procesa su izgubljeni – rekao je Zhangjun Fei sa Sveučilišta Cornell.
Njihova otkrića objavljena su u magazinu Nature Genetics, u kojem su analizirani genetski podaci 725 rajčica, kultiviranih i divljih, koje su važne zbog genetske različitosti, prenosi Byka.
Zatim su ove podatke usporedili s domaćim genomom paradajza Heinz 1706, koji se često koristi kao reprezentativni primjer genoma paradajza. Usporedba je pokazala da Heinzu 1706 nedostaje oko 5000 gena, a da većinu paradajza koji se mogu pronaći u supermarketima nedostaje rijedak oblik gena koji im daje okus.
Taj gen TomLoxC pronađen je u 90 posto divljih vrsta.
– Čini se kako je uključen u proizvodnju iz masti. Otkrili smo da također proizvodi aromatične spojeve iz karotenoida, pigmenata koji paradajzu daju crvenu boju. Bila je to dodatna funkcija koja je bila iznad onoga što smo očekivali, a ovi su rezultati sigurno zanimljivi ljudima koji uživaju u paradajzu s okusom – kaže James Giovannoni USDA naučnik i suautor studije.
Istraživači se nadaju da će njihova analiza dovesti do razvoja resursa za “razvoj budućih funkcionalnih studija i razmnožavanja”.
U međuvremenu se može dogoditi da će se uzgajivači paradajza okrenuti potrazi za okusima, sami. Gen TomLoxC postaje ipak češći u moderno uzgojenom paradajzu, u usporedbi sa stanjem od samo nekoliko godina ranije.
Popravljanje okusa paradajzu moglo bi dovesti do velike razliku u načinu na koji uživamo u našoj prehrani čiji je paradajz važan dio.
Tako npr. Amerikanci godišnje pojedu oko devet kilograma paradajza, te 33 kilograma prerađenih paradajza.
