Bijela imela, lat. Viscum album, biljka je koju spominju brojne nordijske i keltske legende i kojoj su stari europski narodi pripisivali božanska svojstva…
Jako su je cijenili i mnogi poznati ljekari i iscelitelji, a među njima Hipokrat, Rudolph Steiner i Sebastian Kneipp, piše portal “Alternativa za vas”.
Mnogi je danas smatraju beskorisnom i otrovnom, no ona je vrijedan lijek za brojne bolesti, uključujući i najzloćudnije. S mnoštvom ljekovitih svojstava nalazi odgovor na skoro svaku bolest koja pogađa ljudski rod pa ju je narod uvrstio u mnoge čajne mješavine. Aktivni sastojci imele su lektini, polipeptidi, flavonoidi, viskotoksini, lignini i alkaloidi.
Ljekovita svojstva imele
U narodnoj medicini imela je poznata kao sredstvo za smirenje živaca, ublažavanje grčeva i poboljšanje sna. Europski travari smatraju je specifičnim lijekom za Sydenhamovu horeju, epilepsiju i druge živčane poremećaje koji izazivaju grčeve.
Pogodna je i kao tretman za mnoge druge tegobe koje proizlaze iz oslabljena živčanog sistema. Smatra se da izgrađuje, hrani i jača središnji živčani sastav. Imela podupire ženski reproduktivni sastav, pomaže kod neplodnosti, reguliše menstruaciju, uklanja menstrualne bolove i simptome menopauze.
Ublažava sve vrste unutarnjih krvarenja i djeluje protiv bolova.
Uz glog se smatra najboljim prirodnim sredstvom za srčane i krvožilne tegobe.
Imela sadrži sastojke koji normaliziraju krvni pritisak. Spriječava ovapnjenje žila i oštećenje srca uslovljeno starošću. Reguliše rad srca i smiruje tahikardiju.
