Dok se u rimsko doba virusom nazivala svaka otrovna tvar, u 20. stoljeću riječ virus počela je označavati sve mikroskopom nevidljive zarazne čestice.
Nije na odmet spomenuti da je ruski biolog Dmitrij Ivanovski 1892. godine prvi upozorio na postojanje virusa kada je prilikom istraživanja mozaične bolesti duhana uspio zaraziti zdravu biljku. Mislio je da je riječ o bakterijskom otrovu, ali kasnije je Holanđanin Martinus Beijerinck utvrdio da je riječ o novom obliku uzročnika bolesti koji je dobio naziv virus, prenosi “Klix“.
Od HIV-a do koronavirusa
Od druge polovine 20. stoljeća pa do danas otkrivene su brojne vrste virusa. Stoga je i rad na sprečavanju, suzbijanju i zaustavljanju njihovog širenja postao svakodnevni zadatak naučnika. Međutim, vakcine i lijekovi za mnoge virusne infekcije nikada nisu pronađeni, što kod mnogih ljudi budi sumnju u pravu istinu o nastanku virusa. Na vrhu liste je HIV virus koji i danas ubija ljude širom svijeta.
Otkriće HIV-a zasigurno je događaj koji je u velikoj mjeri obilježio osamdesete godine prošlog stoljeća. Epidemija bolesti počela je 1969. godine kada je u SAD s Haitija ušao prvi čovjek zaražen HIV-om.
Različite su teorije o tome kako je i gdje nastao HIV virus. Jedni su tvrdili da je nastao u laboratorijama, a drugi da je došao do čovjeka ujedom komarca. Međutim, postoje uvjerljivi dokazi da je virus na čovjeka prešao sa čimpanze jer postoji velika sličnost između SIV-a, virusa koji napada majmune i HIV-a koji napad ljude. Naime, istraživači vjeruju da je SIV mutirao u HIV te da je do prijenosa virusa došlo kontaktom s krvlju inficirane životinje.
HIV je rasprostranjen u dvije forme – agresivniji HIV koji je odgovoran za epidemiju bolesti na području Amerike, Evrope i Azije te HIV 2 koji najviše pogađa ljude na prostoru Afrike. Oba virusa dovode do iste bolesti – AIDS-a.
Prvi slučajevi HIV infekcija u BiH su zabilježeni 1985. godine, a vjeruje se da je stotine ljudi u našoj zemlji danas oboljelo od AIDS-a. Najviše je muškaraca u dobnoj skupini od 25 do 49 godina. Porast broja novootkrivenih slučajeva infekcije HIV-om posljednjih godina povezan je s većim brojem testiranja.
Da je HIV virus koji i danas agresivno ubija svjedoči činjenica da je od posljedica AIDS-a 2018. godine širom svijeta umrlo 770.000 ljudi, dok je u 2017. umrlo 940.000 ljudi zaraženih ovim virusom. Epidemija bolesti kroz godine je odnijela najmanje 25 miliona ljudskih života.
I dalje nije jasno zašto do danas nije napravljena vakcina koja štiti od ovog virusa. Pobornici teorije da je HIV nastao u laboratoriji objašnjavaju to kao teoriju zavjere.
I dok su ljudi mislili da je AIDS nešto najgore što ih je snašlo, u 21. stoljeću počele su nas stizati crvene uzbune sa svih strana usljed širenja drugih zaraznih bolesti. Brojni naučnici kažu da se pojava jezivih smrtonosnih virusa može pripisati eri klimatskih promjena kojima svakodnevno doprinosi sam čovjek.
Ubod Aedes komarca
Prvi slučajevi još jedne spolno prenosive bolesti zabilježeni su u SAD-u, a riječ je o prijenosu zika virusa. Ova virusna infekcija posebnu pažnju plijenila je 2016. godine kada su se počeli pojavljivati učestali slučajevi neuroloških poremećaja i malformacija novorođenčadi na području Kariba, Amerike i drugih kontinenata. Nedugo nakon toga Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) proglasila je virus prijetnjom za cijeli svijet. Ovim upozorenjem zika virus stavljen je u istu kategoriju kao i opasnost od širenja ebole.
Zika virus dovodi se u vezu sa zdravstvenim problemima beba rođenih s nerazvijenim mozgom. Stoga je glavna preporuka WHO-a zaštita trudnica. Još ne postoji vakcina protiv zika virusa, a jedina preventiva je izbjegavanje uboda Aedes komaraca koji prenose infekciju.
Među drugim opasnim bolestima koje prenose komarci prije svega je malarija, poznata kao najopasnija tropska bolest. Prema procjeni WHO-a, u 2015. godini u svijetu je bilo više od 200 miliona oboljelih od malarije te 430.000 umrlih. U našim krajevima pojave se pojedinačni slučajevi obolijevanja od malarije, a javljaju se kod osoba koje su boravile u tropskim i suptropskim krajevima.
Veliki virusni ubica koji i dalje prijeti svijetu je ebola koja je na prostoru Zapadne Afrike od 2014. do danas usmrtila hiljade osoba.
Fotografije zaražene afričke djece kružile su svjetskim, ali i domaćim medijima i internetom od 2014. godine kada je bolest počela harati Gvinejom i Liberijom. Veliki problem u Africi jeste taj što tradicija i kultura pomažu širenju virusa.
Naime, mrtvo tijelo je najopasniji prijenosnik bolesti, a ritualno na pogrebu svi diraju mrtvaca, prelazeći rukom preko njegovih usta i nosa. Mnogi oboljeli od ebole nisu željeli čak ni pomoć ljekara zbog vjerovanja da onaj ko uđe u bolnicu više nikada iz nje ne izađe. Stoga su ljekari uložili velike napore u edukaciju ljudi.
Međutim, lijeka za ebolu nema, a liječenje se uglavnom svodi na sprečavanje dehidracije i jačanje imunog sistema. Jedan od najvećih svjetskih stručnjaka za ebolu Sheik Umar Khan preminuo je od opake bolesti dok je liječio zaražene u Sijera Leoneu.
Epidemija ebole proširila se prošle godine na Kongo i Ugandu, ali uprkos tome bolest nije proglašena globalnim zdravstvenim problemom. Ipak, eksperti koje su nekoliko puta okupljale Ujedinjene nacije navode da je ebola odavno ispunila kriterije da bude proglašena globalnom prijetnjom.
Razvoj virusa u Kini
S druge strane, iz najmnogoljudnije zemlje na svijetu već u nekoliko navrata stižu nam ubojiti virusi koji prijete svjetskoj populaciji.
Do sada je najveća virusna opasnost koja se pojavila u Kini bio SARS koji je 2002. godine izazvao pandemiju u kojoj je preminulo 800 osoba, dok je zabilježeno više od 8.000 oboljelih. Riječ je o plućnom oboljenju.
Teški akutni respiratorni sindrom SARS izazivao je veliku paniku u svijetu zbog lake prenosivosti i nejasnog uzročnika. U početku se smatralo da SARS pripada grupi koronavirusa koji izazivaju najobičniju prehladu. Nakon nekoliko mjeseci istraživanja kineski ljekari otkrili su da je SARS povezan s novim, do tada nepoznatim koronavirusom. Podsjećamo, Peking je tokom borbe protiv virusa SARS 2003. godine za sedam dana izgradio bolnicu u kojoj su liječeni zaraženi pacijenti.
Od 2002. godine do danas SARS se pojavio u više zemalja izvan Kine. Bolest se iz Azije proširila i do Kanade, ali tamo je ipak spriječeno njeno širenje. SARS se pojavio i u Njemačoj, Rumuniji, Španiji, Švicarskoj, Irskoj, Americi, Rusiji i drugim zemljama.
Sigurno se mnogi sjećaju i smrtonosnog ptičijeg virusa iz 2013. godine koji se pojavio u Kini. Iako je deceniju prije toga ovaj takozvani H7N9 virus počeo ubijati ljude u Aziji, novi soj virusa bio je mnogo agresivniji.
Ptičija gripa u proteklih sedam godina proširila se u nekoliko evropskih zemalja, kako na ljude, tako i na životinje. U BiH smo kroz deset godina imali dva puta pojavu ptičije gripe kod životinja. Postoje sumnje da se ova bolest pojavila i u susjednoj Hrvatskoj.
Ipak, nadležni u BiH u nekoliko navrata isticali su kako je BiH spremna za ptičiju gripu te da je pokazala kako može reagovati u pravom trenutku, na isti način kako reaguju moderne veterinarske službe.
Pored SARS-a, iz grupe koronavirusa 2012. u Saudijskoj Arabiji pojavio se i MERS, bliskoistočni respiratnorni sindrom, odnosno virusna bolest disajnog sistema. Primarni izvor ove zaraze su jednogrbe deve s kojima ljudi dođu u kontakt, dok se virus može širiti i među ljudima.
U razdoblju od pojave bolesti 2012. do kraja 2019. godine u svijetu je zabilježeno ukupno 2.499 oboljelih od MERS-a, među kojima 861 umrla osoba. Vakcine za ovu zarazu ne postoje, a liječenje je simptomatsko.
Boginje, španska gripa, crna smrt…
Kroz dalju historiju čovječanstva pojavljivao se veliki broj bolesti koje su poprimile razmjere epidemije, pa čak i pandemije. Iako su neke od tih bolesti danas izlječive, mnoge i dalje uzimaju ljudske živote.
Podsjećamo na velike boginje iz 16. stoljeća koje su evropski došljaci donijeli američkim domorocima u vrijeme otkrića Amerike. Time je došlo gotovo do istrebljenja stotinu miliona tadašnjih stanovnika Amerike. Iako je otkrivena vakcina za ovaj virus, smatra se da je samo u 20. stoljeću od te bolesti umrlo između 300 i 500 miliona ljudi. Velike boginje iskorijenjene su 1977. godine među ljudskom populacijom.
Po završetku Prvog svjetskog rata svijet je pogodila i španska gripa koja je usmrtila skoro 40 miliona ljudi. Poređenja radi, u Prvom svjetskom ratu poginulo je nešto više od osam miliona ljudi. Uzročnik smrti najčešće je bila upala pluća izazvana virusom španske gripe.
Crna smrt koja je prepolovila evropsko stanovništvo 1348. godine smatra se prvom pandemijom.
Među drugim virusnim bolestima koje imaju dug staž među čovječanstvom su tuberkuloza, kolera, žuta groznica ili pjegavi tifus.
Listi opasnih virusnih infekcija proteklih dana pridružio se i kineski koronavirus koji je WHO proglasila globalnom prijetnjom. Dok je virus zavladao u gotovo svim dijelovima Kine, brzo se proširio i u druge zemlje kao što su Njemačka, Francuska, Finska, Singapur, Indija, Japan, Australija… Gotovo 10.000 ljudi već je zaraženo koronavirusom, a 213 ih je preminulo.
