Niske temperature i hladno vrijeme utiče na povećanje krvnog pritiska, a kada temperatura padne samo dva stepena, povećava se broj infarkta srca za dva odsto u periodu od 14 dana od kada je došlo do zahlađenja. Jedno svjetsko istraživanje pokazalo je da ljudi imaju od 26 do 36 odsto veće šanse da izgube život zbog infarkta, srčane slabosti i drugih kardiovaskularnih bolesti u zimskom periodu u odnosu na ljetnji, bez obzira na to u kakvom klimatskom području žive.
“Hladnoća skuplja krvne sudove, pa se podiže krvni pritisak. Uz to, na primjer, čovjek izađe i nešto čisti po dvorištu ili nosi neki teret, što ne prija krvnim sudovima, obustavlja se dotok krvi u srčani mišić i dolazi do infarkta srca. To se ne dešava baš tako iznenada, jer ljudi neko vrijeme prije nego što se to dogodi ignorišu bol u grudima ili svojevrsno „paljenje” u predelu vilice”, kazala je za Politiku dr Radmila Šehić, iz beogradskog Zavoda za hitnu medicinsku pomoć i podsjetila da su dodatni faktori rizika pušenje i stres, prenosevijesti.
Praktični savjeti
Kardiolog profesor dr Višeslav Hadži-Tanović smatra da oboljeli od kardiovaskularnih bolesti nikako ne smiju naglo iz tople sobe da izlaze napolje, već je bitno da nekoliko minuta najprije stoje u predsoblju gdje je malo hladnije, a zatim u dvorištu još dva-tri minuta, kako bi se organizam prilagodio na hladnoću.
“Kada počnu da hodaju, treba da naprave desetak koraka i da malo zastanu, pa onda normalno da nastave pješačenje. Osobe koje nemaju obaveze i ne idu na posao, a imaju tegobe s pritiskom ili nekim drugim srčanim oboljenjem, mogu da izađu napolje tek između 12 i 14 sati jer je tada za njih najidealnija dnevna temperatura. Tako organizam neće da pretrpi šok. Veoma je važno da se ne bave na hladnoći teškim fizičkim poslovima. Prije nego što izađu da obave obaveze, pacijenti moraju da popiju propisanu terapiju. Treba voditi računa i o jačini vjetra, jer to ne prija ovoj grupi bolesnika zato što osjećaju da je desetak stepeni hladnije nego što stvarno jeste”, pojašnjava dr Hadži-Tanović.
Ovaj kardiolog podsjeća da krvni pritisak ima promjenljivu vrijednost i da varira u toku dana, posebno kada se mijenja barometarski pritisak. Ljudi griješe kada iz straha mjere pritisak na svakih pet minuta, pa usljed tog stresa on još više poraste. Pravilo je da se on mjeri dva puta nedeljno i to oko podne, a nikako kada osoba ujutru ustane jer je tada gotovo svakom čovjeku pritisak povišen zbog stresa koji u organizmu izaziva buđenje.
“Dešava se da oni koji stalno mjere pritisak dolaze u ordinaciju kada im se konstatuje da imaju vrijednosti više od 180/100. Kada se smire, on se normalizuje. Najviše su u riziku osobe koje nikada ne mjere pritisak i ne znaju da im je povišen, zbog čega, recimo, treba obratiti pažnju na glavobolje jer organizam može tako da odreaguje. Kada je lijepo vreme, treba šetati, a kada nije, treba voditi računa o ljekovima koje pacijenti uzimaju sa ciljem da se rašire krvni sudovi i obori pritisak. Ali neće lijek odmah da djeluje, već mora da prođe ponekad i sat vremena kako bi došlo do njegovog dejstva. Pacijenti nekada pet minuta poslije ispijene terapije smatraju da ona nije dobra, pa uzmu dvostruku dozu, što nije dobro. Jednom propisana doza ljekova se mijenja u zavisnosti od godina, promjene vremena, stresa”, objašnjava ljekar.
Kontrole
Da bi ljudi znali da li imaju tegobe i da li nekome ko ni ne sanja prijeti srčani udar ili šlog, važno je ići da redovne godišnje kontrole kod kardiologa. “Automobil se odveze na tehnički pregled jednom godišnje, a čovjek često ima izgovor da nema vremena za kardiologa. Takav stav treba promijeniti jer nije normalno da neko više ulaže u auto nego u sopstveno zdravlje. Poslije dvadesete godine, kardiologa treba posjetiti jednom godišnje, nakon 40. godine dva puta, a posijle 60. čak na svaka tri mjeseca. Ukoliko neko u porodici ima članove koji su imali šlog ili infarkt srca, ti pregledi moraju da budu i češći”, zaključuje dr Hadži-Tanović.
Da bi srce bilo zdravije, od nutricioniste treba potražiti dijetu kako bi se umanjio višak kilograma koje „srce ne voli”, šetati u vrijeme kada ljekar to odredi, baviti se fizičkim aktivnostima za koje doktor procijeni da su najoptimalnije i napraviti odstupnicu od stresnih situacija.
