Prema riječima kliničkog farmakologa profesora Slobodana Jankovića iz Kliničko-bolničkog centra u Kragujevcu svaka druga tečnost, kao i hrana, mogu da naruše dotok lijeka u krv, i time umanje ili izmjene njegovo dejstvo.
“Kada se bilo koji lijek proguta, počev od želuca pa nadalje na njegovu apsorpciju utiče sadržaj organa za varenje, kao i trenutak kada je lijek uzet u odnosu na uzimanje hrane ili tečnosti”, kaže profesor Janković. “Dakle, principijelno je najbolje lijek piti sa običnom vodom, i to onom iz česme, jer brojne flaširane vode sadrže minerale koji se vezuju za lijekove.”
Prema riječima profesora među mineralima najveći problem stvara kalcijum, pa lijek nikako ne bi trebalo piti sa jogurtom, i uopšte sa bilo kojim drugim mliječnim proizvodom.
“Mnogi lijekovi, među kojima i pojedini antibiotici, vezuju se za kalcijum ili magnezijum i stvaraju nerastvorljiva jedinjenja, koja ne mogu da se apsorbuju u krvotok i time lijek slabije ili uopšte ne deluje.”
Da bi dejstvo lijeka bilo dobro i efikasno, kao i u propisanoj dozi, važno je da se medikamenti piju na prazan želudac.
“Kada se lijek uzme na prazan želudac, dakle prije jela, uz čašu vode, on će kratko proboraviti u želucu i brzo dospeti u tanko crijevo, obično već poslije 15 do 30 minuta. Ako pak lijek uzmemo za vrijeme ili poslije jela, on će u tanko crevo dospjeti u celini tek posle dva do tri sata, kada se i hrana iz želuca premjesti u tanko crijevo. Drugo, ako u hrani ima dosta minerala, lijek se može vezati za njih i opet će njegov prelazak u krvotok iz tankog crijeva biti smanjen.”
Samo u slučaju stomačnih tegoba lijek bi trebalo piti posle obroka.
“U lijekove koji stvaraju probleme ako se piju na prazan stomak svrstavaju se preparati gvožđa, zatim antibiotici tetraciklini, ‘aspirin’, lijekovi za bolove poput ‘ibuprofena’, ‘diklofenaka’, ‘metamizola’ i drugih, i kortikosteroidi”, kaže profesor Janković, prenosi novosti.
