Prof. dr. sc. Asja Stipić Marković, internistkinja pulmologije, je objasnila mehanizme zaraze i posljedice koje ima na oboljele, piše “24sata“.
– Virus je odabrao idealnu strategiju za svoje preživljenje: osim promjene genetike, tri puta se brže širi, koristi receptor za enzim ACE-2 da uđe u ćelije koje oblažu bronhijalni sistem i grade alveole (zato je “teži” od drugih korona) i na kraju umnožava se u široko razgranatom disajnom sistemu kroz koji svaki dan prolazi ogromna količina vazduha. Taj vazduh dopire do dubine ljudskog organizma tj. do završnih dijelova bronhijalnih ogranaka i završnih mjehurića – alveola u kojima se razamjenjuju plinovi sa krvlju iz kapilara. U tom području se kod osoba sa disfunkcionalnim imunološkim sistemom (ili ako se virus replicira brže nego što imunološki sistem stigne da odgovori) događaju najdramatičnije promjene kao posljedica bitke između napadača i obrambenih snaga – objašnjava prof. Stipić Marković i dodaje da se na taj način kod bolesnika može javiti virusna upala pluća i teški respiratorni sindrom kojim se spriječava unos kiseonika.
Zbog toga nastaje nekontrolisana imunološka reakcija organizma i javljaju se oštećenja i na drugim organima.
– Iako su blage infekcije i upala u gornjem respiratornom traktu najčešći oblik bolesti, nužan je ipak njihov ozbiljan tretman iz nekoliko razloga: izvor su za širenje bolesti kroz populaciju i opasnost za osobe slabije imunokompetentnosti, mogu biti bolne i dugotrajne, nije potpuno sigurno koliko dugo su oboljele osobe zarazne – pojasnila je Stipić Marković.
O konkretnijim posljedicama bolesti još je rano da se govori, a detaljan uvid u tok bolesti i tip oštećenja naučnici za sad imaju samo iz nalaza preminulih pacijenata.
– Pregled mikroskopskih preparata pluća pokazuje krvarenje i nakupljanje tečnosti sa fibrinom u plućima, čepove sluzi (što je različito od SARS-a) i obilno nakupljanje sluzi u dubini pluća, oštećenje epitela bronhija i alveola, ekscesivno (spektakularno, kako navodi jedan članak) nakupljanje ćelija makrofaga (alveolarnih žderača) inficiranih SARS-CoV–2 virusom. Nalaz koji ukazuje na posljedicu koja ostaje nakon upale su ožiljci tj. zamjena oštećenog plućnog tkiva nefunkcionalnim ožiljcima (fibroza pluća). Respiratorni procesi plućnog tkiva sa agregacijom guste sluzi i bujanjem novih ćelija u malim disajnim cijevčicama spriječavali su čišćenje disajnih puteva i eliminaciju sluzi kod najtežih bolesnika – ispričala je ona.
– Nakon što je pacijent preležao bolest, ostaje pravilo praćenja funkcije i strukture pluća uz obaveznu rehabilitacijsku terapiju medicinskim vježbama disanja, metodama pozicioniranja, promjenom obrasca disanja, disanjem protiv otpora… Promjene koje mogu ostati u plućima mogu uticati na smanjenje respiratorne pokretljivosti i difuziju kiseonika kroz pluća pa je redovnim vježbama potrebno poboljšati i održavati plućnu funkciju. Prestanak pušenja je obavezan – zaključuje doktorica.