Kada treba raditi pregled skenerom kod Kovid pacijenata, a kada rendgenom, kako razlikovati tipičnu od atipične kliničke slike zaraženih, koliko je važno na vrijeme reagovati na prve simptome infekcije i kako odlaganje odlaska ljekaru utiče na pluća, na sva ova pitanja je u intervjuu za “RTS” odgovarao radiolog iz Centra za radiologiju Kliničkog centra Srbije dr Bojan Banko.
Stručnjaci širom svijeta mjesecima upozoravaju da je veoma važno javiti se ljekaru odmah nakon prvih simptoma. Smatra to i ovaj ljekar koji je nužnost brzog reagovanja ovako objasnio:
“Prvih tri do četiri dana, to je ta početna faza kada mogu biti samo vrlo diskretne promjene na plućima ili ih uopšte ne mora biti. U toj nekoj fazi od četvrtog, petog dana do osmog stvaraju se ta mliječna stakla, počinju te zone konsolidacije. Ako pacijent ne počne sa simptomatskom terapijom, odnosno terapijom koja se daje da pomogne našem imunom sistemu da se izbori sa time, onda od devetog do 13. dana imamo ozbiljne ožiljne zone, izraženu konsolidaciju odnosno zgrušavanje tkiva pluća, a poslije 14. dana i fibrozu pluća što je zapravo krajnji stadijum te bolesti”.
Tipična i atipična slika kovid pacijenata
U razgovoru za RTS govorio je i o tipičnoj i atipičnoj kliničkoj slici oboljelih:
“Najčešće se radi o virusnoj pneumoniji koja se javlja obostrano na plućima i to najčešće u donjim dijelovima, pozadi. To su najčešće kao mliječno staklo, jedna opna sa tankim septama i to je neki početni nivo. Kasnije dolazi do zadebljanja tkiva pluća odnosno intersticijuma”.
Kako je dodao, “kako odmiču dani (važno je reći da su dani u pitanju), intersticijum se zadebljava, stvaraju se zone konsolidacije i negde poslije 12, 13 dana i ožiljne fibrozne zone koje se ne mogu reparirati”.
Skener, rengen i magnetna rezonanca
Dr Bojan Banko napomenuo je da je “cijela pandemija dijagnostičku radiologiju stavila u samo srce zato što je svaki pacijent koji se liječi od kovid infekcije uradio najmanje jedan radiološki snimak” – najčešće skener ili rendgen.
“Može se reći da na prvom mjestu rendgen bude primarna, odnosno inicijalna metoda. Međutim, mana same radiografije je što ona ima nisku senzitivnost. Studije su pokazale da je ona negdje oko 60 procenata. U prevodu to znači da, na primjer, kod nekih početnih promjena na plućima kod kovid infekcije upalne promene se neće vidjeti”, objasnio je za “RTS” dr Bojan Banko i dodao:
“Fokus je na skeneru. To znači da je sam skener metoda izbora. Postoji nekoliko grupa pacijenata koji imaju indikacije za skener. Na prvom mjestu to su oni ljudi koji imaju potvrđen koronavirus PCR testom i kliničke simptome i njima se svakako radi skener”, rekao je i dodao da su na drugom mjestu ljudi koji imaju blagu kliničku sliku, kod kojih postoji sumnja, ali koji imaju određene udružene bolesti kao što su ostale respiratorne infekcije, kardiovaskularna oboljenja, gojaznost, kancer ili dijabetes.
“Tim pacijentima treba uraditi skener zato što se pokazalo da je kod ovih pacijenata veća progresija kovid infekcije. Treća grupa pacijenata su oni ljudi koji nemaju neku kliničku sliku, ali su bili u nekoj epidemilošoki rizičnoj zoni. To znači da je neko njima najbliži obolio ili u sredini u kojoj su se kretali”, istakao je.
Radiolog je objasnio i standardnu dijagnostičku proceduru, odnosno kada se koja metoda koristi.
“Radiografija i ultrazvuk su najmanje što ćete dobiti kada legnete u bonicu. Rendgen pluća, ultrazvuk stomaka to su neke osnovne metode koje ako ih gleda dobar radiolog mogu mnogo toga da kažu”, izjavio je i dodao da se u najvećem broju situacija dopunjuje dijagnostika skenerom ili magnetenom rezonancom.
“To su potpuno dvije različite metode, skener ima tu izuzetno prostornu rezoluciju gdje u kratko vrijeme može da se snimi veći dio tijela. Sa druge strane, magnetnom rezonancom meko tkivo mi možemo da vidimo u sitne detalje slojeve tkiva, pa da pokažemo do kog dijela se određena promjena proširila i na taj način ćemo ljekaru koji vas liječi reći na koji način će vas liječiti”, istakao je.
Na pitanje da li su ove metode rizične, odgovorio je da metode poput rendgena ili skenera imaju jonizujuće zračenje.
“Ono jeste šteto, ali štetno je ako se često snimate ili se često rade. Jedan rengden pluća ima zračanje jedan, dva milisilverta, a skener pluća ima sedam. Međutim, to ne isključuje primjenu, ako postoji indikacija za skener pluća ili abdomena, bez obzira na zračenje to se mora uraditi i ta količina zračenja neće vam nauditi. Naudit će vam ako to radite u više dana ili dosta često”.
Napomenuo je da magnetna rezonanca nema štetno dejstvo:
“To znači da pacijenti mogu da se snimaju koliko god, više puta sedmično ako postoji potreba”.
Ipak, postoji grupa pacijenata koja ne smije da ide na ovu vrstu snimanja.
“Na prvom mjestu tu su metalni predmeti koje pacijenti u sebi imaju. Mnogi pacijenti od nekih saobraćajnih nezgoda imaju to u sebi”, rekao je dr Banko.
Pojedine studije, međutim, pokazale su da se i u ovim slučajevima može primeniti magnetna rezonanca jer se “oko tog stranog predmeta firmira jako fibrozno tkivo koje magnetno polje ne može da pomjeri”.
“Tako da je tu tanka linija da li oni sa metalom mogu ili ne. Ne postoji neki kolektivni stav, to je individualna odluka ljekara”.
Važno je reći da na magnetnu rezonancu ne smiju da odlaze i pacijenti sa ušnim i očnim implantima, kao i pejsmejkerima.
“Iako pejsmejkeri nove generacije danas su kompatibilni. Od prije nekoliko godina mi snimamo pacijente sa pejsmejerima novije genracije koji mogu ući u magnetno polje”.
