Svjetska zdravstvena organizacija procijenjuje da godišnje više od 800.000 ljudi izvrši samoubistvo. A suicid se u velikom broju slučajeva povezuje sa depresijom, koja se smatra jednim od njegovih najčeših uzroka.
Da bi prevencija samoubistva postala što jača, mora se intezivnije raditi na prevenciji depresije.
“U Srbiji od depresije boluje oko 300.000 ljudi, a oko 15 do 20 posto pacijenata izvrši suicid”, kaže za “Ženu” prof. dr Milan Marić, psihijatar i psihoterapeut, koji je u svojim knjigama obrađivao psihološku pozadinu ovog zdravstvenog problema, u kojoj se, kako tvrdi, posebno izdvaja nezadovoljena potreba za ljubavlju.
“Ne vidjeh depresivnog čovjeka koji se oseća voljenim. Ali pazite, ne onoga kome kažu da ga vole, nego onoga ko to takvim osjeća”, ističe naš stručnjak.
Tipovi depresije
Depresija postaje sve veći globalni zdravstveni problem, a za njeno liječenje i prevenciju važno je razlikovanje njenih tipova koji su, kako navodi sagovornik, sljedeći: primarno biološki (genetski) predisponirana – endogena depresija i primarno uslovljena spoljašnjim uticajima (traume, dugotrajni stres, razni gubici) – egzogena depresija.
“Prva mora da se liječi lijekovima i mahom prelaze u hroničnu formu. Egzogena može da se pojavi i samo jednom, a liječenje može da obuhvata samo psihoterapiju ili kombinaciju psiho i farmakoterapiju”, dodaje prof. dr Milan Milić.
Ko je najizloženiji depresiji?
“Moj utisak je da se broj oboljelih od depresije povećava kod nas, iako nemam eksplicitnu statistiku, kao i da raste broj mladih koji obolijevaju. Razlog tog globalnog porasta je dugogodišnje iscrpljivanje potencijala za adaptaciju. Taj hronični stres otežava suočavanje sa porazima i gubicima, koji i čine najveći dio našeg života. I solidne psihičke strukture mogu da pokleknu”, ističe stručnjak i dodaje:
“Posebno su ugroženi mladi i stari, s obzirom da prvi tek počinju borbu bez dovoljno oslonaca u ovom sistemu vrijednosti, dok drugi nemaju više snage da se bore. Svakako da ni druge uzrasne grupe nisu pošteđene, ali je ta vulnerabilnost, ipak, značajnija u pomenutim strukturama”.
Posljedice depresije
Sucid je svakako najteža posljedica depresije, dok se kao druga izdvaja hronifikacija procesa.
“To znači da osoba ozdravi, ali prije ili kasnije ponovo oboli i taj ciklus se ponavlja kroz ostatak života, što je trajno onesposobljava u ispunjenju ciljeva. Treća posljedica može da bude narušavanje porodičnih, socijalnih, profesionalnih relacija, između ostalog i zato što psihički poremećaji i dalje nose određenu stigmu u našoj sredini. Četvrta posljedica može biti neosvješćen prolazak kroz tu situaciju, gdje se osoba lijepo oporavi, ali ne uspije da razumije zašto joj se to dogodilo i time postaje potencijalna žrtva ponovnog ulaska u depresiju. Upravo u tome jeste i „dobra“ strana depresije, jer kao i skoro svaki psihički problem, ona može da nas nauči nečemu. Još je Jung govorio da je psihička bolest pokušaj bića da se izijleči, te je psihoterapijski tretman dobar put da razumijemo šta nam se to dogodilo i budemo jači, a ne slabiji nakon svega”, poručuje.
