“Kada se govori o iznenadnoj smrti čiji je uzrok pritajena srčana smetnja razlikuje se iznenadna smrt kod mlađih osoba, a to su po definiciji osobe do 35. godine i starijih od navedene dobi. Uzrok iznenadne smrti je najčešće hipertrofična kardiomiopatija – urođeno zadebljanje srčanog mišića. Srce kod hipertrofične miokardiopatije postaje deblje i tvrđe nego normalno i obično je posljedica naslijeđenog genetskog poremećaja. Takvo stanje stvara predispoziciju iznenadne smrti. Učestalost navedene pojave je jedan na 100 tisuća stanovnika. U Hrvatskoj imamo oko 40 iznenadnih smrti godišnje”, objašnjava dr. Stanko Uzelac, kardiolog iz Zagreba.Liječnik tumači da u 20 posto slučajeva iznenadne smrti postoje i druge bolesti srca koje su genetski determinirane. Također je istaknuo da je kod svih iznenadnih smrti (kod starijih i mlađih osoba koje imaju i druga koronarna oboljenja) u podlozi srčana aritmija koja se zove ventrikularna fibrilacija: “To je poremećaj srčanog ritma, prilikom kojeg su otkucaji srca brzi i nepravilni, što uzrokuje vrlo brzo treperenje srčanih komora, umjesto pumpanja krvi te dolazi do snižavanja krvnog tlaka i smanjenog dotoka krvi u vitalne organe. Klijetka ima oko 300 treptaja u minuti i ako osoba nije u bolnici, mozak u roku od šest minuta odumre.”
Smrt na nogometnom terenu O pritajenim srčanim smetnjama u javnosti najčešće se govori nakon što se dogodi tragična smrt na sportskom terenu, kada se naoko zdravi i snažni sportaši sruše mrtvi bez očiglednog razloga, kao što je to 2017. bio slučaj s Matom Čuljkom (rođenim 1975.) osnivačem Futsal Dinama. Naime osoba s hipertrofičnom miokardiopatijom može normalno proživjeti život, a da nikada ne sazna da je imala tu smetnju, ali ako se bavi profesionalnim sportom ili je izložena velikim naporima ta smetnja može biti kobna. U svijetu sporta niz je takvih slučajeva za koje dr. Uzelac objašnjava da ih nije jednostavno prevenirati i objašnjava zašto: “Obaveza svake osobe koja se bavi natjecateljskim sportom bilo profesionalno ili amaterski je da obavi elektrokardiogram (EKG) srca te fizikalni pregled, kod nas je to obavezno. Međutim, osjetljivost tih pregleda nije stopostotna, ali se uglavnom da naslutiti, ako nešto nije u redu što je implikacija za slanje osobe na daljnju obradu, a to je ultrazvuk srca.
U razvijenim zemljama poput SAD-a profesionalni sportaši moraju napraviti obavezno ultrazvuk srca kako bi se isključilo urođeno zadebljanje srčanog mišića koje stvara podlogu za ventrikularnu fibrilaciju, ali za naše uvjete nije realno da se svima radi ultrazvuk jer bi bilo preskupo. Međutim, ponavljam, ako ima bilo kakve sumnje naravno da ta osoba ide na daljinu obradu.” Normalan život je moguć, ali ne i bavljenje sportom Kada je terapija u pitanju dr. Uzelac objašnjava da osobe s dijagnozom zadebljanja srčanog mišića mogu voditi normalan život s tim da redovito dolaze na kontrolu, ali im se zabranjuje profesionalno bavljenje sportom. “Međutim, ako osoba ima bilo kave potvrđene srčane aritmije ili je gubila svijest onda su dvije stvari koje radimo. Prva je ugradnja antitahikardijskog pacemakera koji ima kompjuterski senzor. Taj senzor osjeti tahikardiju, pošalje elektro šok te tako osobi spasi život. U Hrvatskoj ih ugradimo oko 20, 30 godišnje, vrlo su skupi, ali odlično funkcioniraju i osobe koje ih nose su zaštićene,piše 24sata.hr
