Naime, stručnjaci su izmjerili takozvanu “središnju masnoću” i koristili je zajedno s indeksom tjelesne mase (BMI) kako bi uspjeli utvrditi rizik od prerane smrti. Također, istraživači su rekli da je dosadašnji rad na ovom području, koji je proučavao povezanost opsega struka i ukupnog rizika od smrtnosti, donio “neusklađene rezultate” i da je njihov rad najopsežniji do sada.
Istaknuli su da njihov rad pokazuje da bi se ljudi trebali usredotočiti na svoj struk, a ne samo na BMI ili težinu.
Posljednja otkrića međunarodnog tima istraživača objavljena su u The BMJ i temelje se na rezultatima 72 studije u kojima je sudjelovalo više od 2,5 milijuna sudionika, koji su praćeni između tri i 24 godine. Svaka od tih studija je izvijestila o procjenama rizika za najmanje tri mjere “središnje ugojenosti”, uključujući opseg struka, opseg kukova, opseg bedara, omjer struka i kukova, omjer struka i visine te omjer struka i bedara. Postojao je i indeks tjelesne masnoće, za koji istraživanja kažu da je mjera ukupne tjelesne mase izrađena samo od masnog tkiva.
“Masnoća na trbuhu je mast koja se skladišti oko organa u trbuhu, a njezin višak povezan je s povišenim kolesterolom, povišenim krvnim tlakom, bolestima srca, dijabetesom i moždanim udarom. Stoga, ako imate više masnoća na trbuhu, možete imati veći rizik od umiranja od ovih bolesti”, objasnio je.
Svako povećanje opsega struka za 10 centimetara povezano je s 11 posto većim rizikom smrtnosti od svih uzroka, rekli su istraživači. Svako povećanje omjera struka i bokova, omjera struka i visine te omjera struka i bedara za 0,1 jedinicu povezano je s oko 20 posto većim rizikom, dodali su.
Ali njihova su otkrića sugerirala da su opseg bedara i opseg kukova “obrnuto povezani s rizikom smrtnosti od svih uzroka”.
Svako povećanje obujma kukova za 10 centimetara povezano je s 10 posto manjim rizikom smrtnosti od svih uzroka, a svako povećanje opsega bedara za 5 centimetara povezano je s 18 posto manjim rizikom.
Khan je objasnio da se masnoća u kukovima smatra korisnom, a veličina bedara pokazatelj je količine mišića, piše The Sun.
Znanstvenici su zaključili: “Naši rezultati sugeriraju da bi se mjere centralne adipoznosti mogle koristiti kao dopunski pristup, u kombinaciji s indeksom tjelesne mase, za utvrđivanje rizika od prerane smrti.”