“Pored malaksalosti prvi simptom korone bio je gubitak čula mirisa i ukusa. Potom su se bukvalno javili svi simptomi: kašalj, bol u ždrijelu, sekrecija iz nosa, glavobolja, vrtoglavica, povraćanje, dijareja, bolovi u mišićima. Sve, osim povišene temperature koja se javila tek 28. dana bolesti”, kaže dr Slavica Mutavdžić, pedijatar, i dodaje da je imala lakšu kliničku sliku.
“Znate kakvi su ljekari – najgori pacijenti. Prave se da sve znaju i da sve mogu sami. Sami se liječe. Dok mogu, naravno… Kolege nisu mogle da me natjeraju na rendgen danima. Kao meni je super, samo vi radite svoj posao”, ističe i kaže da su od simptoma najizraženiji bili malaksalost i zamaranje.
“Čulo ukusa i mirisa vratili su se 12. dana bolesti. Mislila sam da mogu ponovo da krenem da radim poslije mjesec dana, ali vjerujte nisam mogla da se popnem do stana, a živim na drugom spratu. Tek negdje poslije šest do sedam nedjelja osjećala sam se bolje i počela je da mi se vraća snaga. A ja inače, sam baš aktivna i to 24 sata dnevno, trčala sam nekad i šest kilometara, vozim bajs”.
Na pitanje da li je ljekaru lakše ili teže kada se razboli, imajući u vidu to da zna više od bolesti od većine ljudi, kaže:
“Ne znam iskreno šta da vam kažem. Svi misle da je lakše…Ali, evo večeras pričam sa koleginicom, ona radi u koronarnoj jedinici, bolesna je trenutno, i ona mi kaže: “Očajna samm drugarice moja, znam da sam dobro, ali ono što sam viđala me plaši i ja sam onda loše”. Vi vidite ljude koji umiru i naravno da vam, kada se razbolite, cijeli život prođe kroz tu vašu presu, zvanu mozak. Pogotovo se loše osjećam znajući da je u ovoj borbi skoro 60 mojih kolega izgubilo život. I ne može da mi bude dobro, jer to su ljudi koji su preminuli obavljajući svoju dužnost i ostavili iza sebe svoje porodice. To boli. Baš me boli. Divni i hrabri”.
Doktorka je bitku sa koronom vodila od 26. oktobra do 23. decembra. Prije nedjelju dana vratila se na posao, piše “Žena“.
“Dobro se osjećam sada. Počela sam sa radom. Medicina je moj život! Obožavam svoj posao. Pedijatar sam. Nemam djecu, ali su ona vazduh koji dišem! Njihov osmijeh vas vraća u dimenziju gdje je sve divno i puno ljubavi, pa ne želite da to radno vrijeme prestane!! I tako još jedan krug! Samo čekam dan, da se vratim na svoju pedijatriju i da svi započnemo novu avanturu, sa mačevima, vješticama, vitezovima, bez korone, naravno!”, poručuje doktorka koja sada o koroni kaže sljedeće:
“Upropastila nam je život! Ne mogu više ovako, želim da zagrlim svoje prijatelje, roditelje, brata, kumove… Želim da živimo život! Želim da se zaljubim da me boli, ali bez maske!! Ali, nažalost kad ovako nešto dođe i kada vam odu dragi ljudi, vi shvatite koliko smo svi mali na ovoj planeti! “Bolesnik koji se ne pomiri sa činjenicom da je bolestan – neće nikad ozdraviti”, reče moj omiljeni pisac Ivo Andrić!”.
