Riječ je o osobama koje su usljed zaraze koronavirusom dobile ne baš snažne simptome poput upale pluća i gubitka kisika te su se tako mogle liječiti i kući.
Nakon oporavka, miris se vratio prosječno u periodu od 18 do 21 dan pokazalo je istraživanje, dok oko pet pet posto ljudi to čulo vratilo u periodu od šest mjeseci.
Anosmija je rani znak zaraze koronavirusom
Anosmija (gubitak okusa i mirisa) predstavljena je kao rani znak zaraze koronavirusom. Mnogi ljudi izgube ova čukla i bez prethodnih upozorenja kao što su začepljen nos.
“Anosmija je najčešće prepoznata kod pacijenata koji su bili zaraženi koronavirusom ne primjećujući bilo kakve druge simptome”, nova studija tvrdi.
Studija je pokazala i to da je samo četiri do sedam posto ljudi sa umjerenim i teškim simptomima koronavirusa izgubilo čulo mirisa i okusa.
Ljudi s umjerenim simptomima imali su kliničke znakove upale pluća, kašlja, groznice i otežanog disanja. Oni sa težim siptomima pretrpjeli su ozbiljnu respiratornu infekciju i u najvećem broju slučajeva riječ je o pacijentima koji su prethodno imali dijabetes, hipertenziju bubrežne, respiratorne, srčane i neurološke poremećaje, prenosi “Klix“.
Gubitak mirisa ne znači uvijek da ste zaraženi koronavirusom
Studija koja je objavljena u ponedjeljak u Journal of Internal Medicine, otkrila je veću stopu olfaktorne disfunkcije (potpune anosmije) kod mlađih pacijenata u poređenju sa starijim osobama, ali ta povezanost treba dalju analizu, naveli su istraživači.
Naravno ne znači da je svaka osoba zaražena koronavirusom ukoliko nema čulo mirisa s obzirom na to da je to simptom mnogih respiratornih virusa poput prehlade i gripe.
“Tokom prehlade ili gripe pojavi se otok u nosu koji sprečava prodor mirisnih čestica do njegovog vrha na kojem se nalazi živac za miris. Nakon što se otok smanji, čulo mirisa se postepeno počinje vraćati”, kazao je otorinolaringolog Erich Voigt.
Dodao je da treba obratiti pažnju i na neurotoksične viruse koji većinom budu sastavni dio prehlade.
“Ako je riječ o neurotoksičnim virusima to znači da oni štete živcu za miris i on u osnovi postaje disfunkcionalan. U mnogim takvim slučajevima dolazi do privremenog, ali i trajnog gubitka mirisa”, pojasnio je.
Istaknuto je i to da je uz gubitak mirisa automatski povezan i gubitak okusa jer se oslanjamo na njega kako bi prepoznali arome.
Međutim, za gubitak ukusa mogu postojati i medicinski razlozi poput liječenja kao što su hemoterapija, zračenje, ali i fizičko oštećenje poput živaca prekinutih tokom stomatoloških operacija, piše CNN.
