Tumori mozga nastaju abnormalnom diobom stanica, kao i druge vrste raka, a ovisno o samoj prirodi rasta stanica dijelimo ih na dobroćudne i zloćudne. Dok su dobroćudni tumori mozga u najvećem broju slučajeva potpuno izlječivi, prognoza kod zloćudnih tumora ovisi o njihovoj invazivnosti i brzini rasta. Tumore mozga zato dijelimo na tumore I., II., III. i IV. stupnja, pri čemu su tumori IV. stupnja gotovo neizlječivi. Najčešći benigni tumori (stupanj I) mozga su meningeomi, dok je najčešći maligni tumor glioblastom.
Osim o vrsti tumora, prognoza ovisi i o drugim čimbenicima, kao što su dob oboljele osobe (prognoza je bolja kod osoba mlađih od 40 godina) , te lokacija, oblik i veličina tumora (i s tim povezana mogućnost operativnog liječenja). Ako ne postoji opcija operativnog liječenja, primjenjuju se kemoterapija i zračenje. Prema podacima o preživljenju u Europi, oko 30% odraslih osoba s dijagnozom primarnog tumora mozga preživi 5 godina nakon dijagnoze, uz prisutne razlike među državama.
Simptomi tumora mozga mogu biti uzrokovani povećanjem intrakranijalnog pritiska, a neki od njih su specifični ovisno o tome na kojoj se lokaciji u mozgu nalaze. Neki od simptoma tumora mozga su:
glavobolje
epileptički napadaji
promjene u ponašanju ili pamćenju
vrtoglavica, mučnina i povraćanje
teškoće sa spavanjem, umor
motorički problemi, nemogućnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti
Veći rizik
Tumori mozga najčešće nemaju poznati uzrok, a samim time ne postoji ni mogućnost prevencije. Češći su u starijih osoba, iako su neke vrste specifične za dječju dob. Pretilost može povećati rizik od nastanka meningeoma, jednog od oblika tumora mozga koji je najčešće dobroćudan. Također, ionizirajuće zračenje (rentgen, CT) može uzrokovati nastanak tumora mozga, no procjenjuje se da je to slučaj u manje od 1% oboljelih, najčešće kao rezultat radioterapije. Rizik je veći i u osoba koje imaju slučajeve tumora mozga kod bliskih srodnika, te kod određenih genetskih oboljenja (neurofibromatoza, tuberozna skleroza, Von Hippel Lindauova bolest, Li-Fraumeni sindrom, Turnerov sindrom, Turcot sindrom, Gorlinov sindrom).
