Koristeći dobrovoljne podatke stotina senzora za kondiciju i zdravlje, istraživači su sada otkrili da su potrebna približno dva ili tri mjeseca da se tijelo oporavi od COVID-19.
Identificirani simptomi varirali su od pojedinca do pojedinca, ali obično su uključivali brži puls dok osoba miruje, višak sna ili smanjenu tjelesnu aktivnost.
Maloj podgrupi onih koji su zarazili virusom, otprilike 14 posto, bilo je čak i teže od toga. Kako se otkrilo, ti su ljudi imali neobično brze otkucaje srca dok su mirovali i to je trajalo duže od četiri mjeseca. Njihovi simptomi na samom početku bolesti također su bili ozbiljniji.
“Naši podaci sugeriraju da ozbiljnost ranih simptoma i veći početni odgovor srčanog ritma dok se miruje mogu predvijeti vrijeme koje je potrebno pojedincima da se fiziološki oporave od ovog virusa”, kaže epidemiologinja Jennifer Radin. “U budućnosti, s više uzoraka i sveobuhvatnijim izvještajima oporavljenih, bit će moguće bolje razumjeti zašto se neki ljudi oporavljaju brže ili drugačije od drugih.”
Istraživači vjeruju da je ovo prvi put da se nosivi uređaji koriste za praćenje toka zarazne bolesti, a rezultati sugeriraju da se od COVID-a zaista teško oporaviti – barem za one koji razviju simptome. prenosi radiosarajevo
Usporedba podataka o kondiciji od 641 bolesne osobe koje nisu imale COVID-19 i 243 dobrovoljca koji su imali COVID-19 pokazali su – kod onih koji su bili zaraženi – promjene u srčanom ritmu, snu i tjelesnoj aktivnosti koje su se zadržale mnogo duže.
Razlike su bile najočitije za kardiovaskularno zdravlje, što ima smisla, jer su nedavni dokazi otkrili da COVID-19 može imati trajni utjecaj na srce i pluća, čak i kod mladih osoba i nakon lakših slučajeva.
U prosjeku je trenutna studija pokazala da je viši puls u mirovanju uobičajen nakon COVID-19 i ne vraća se na početno stanje oko dva i pol mjeseca. S druge strane, broj koraka obično se vraća u normalu nakon otprilike mjesec dana; dok se količina sna obično vraća oko 24. dana.
Često je teško opisati, a kamoli kvantificirati određene simptome, poput umora, moždane magle, glavobolje, gubitka mirisa ili okusa, bolova u mišićima ili bez daha. Pa ipak, to simptome ne čini manje stvarnima. Sada, nosivi senzori ne samo da nadopunjuju rastući tok izvještaja o pacijentima, već nude nove puteve za daljnja istraživanja i drugih bolesti zasnovana na dokazima.
Studija je objavljena u JAMA Network Open.
