Uzrok hipertireoze je, slično kao i kod hipotireoze, autoimuna bolest štitne žlijezde (Basedovljeva bolest) kod koje, zbog još uvijek nerazaašnjenih razloga, dolazi do stvaranja antitijela na receptore za TSH u štitnoj žlijezdi (Thyroid receptor autoantibody, TRA) koji vezivanjem na sam receptor dovode do nekontrolirane stimulacije ćelija štitnjače (tireocita) koje su u hiperstimulisanom stanju sposobne sintetisati i lučiti vrlo veliku količinu hormona.
Šta bi vam ljekar u četiri oka rekao o Hašimoto tireoiditisu?
Simptomi hipertireoze
Hipertireoza se češće javlja u dobi od 20-50 godina, a iz još uvijek nejasnih razloga se oko 7 puta se češće javlja kod žena.
Hipertireozu karakteriše povišena vrijeednost hormona štitaste žlijezde, što gotovo bez izuzetka vodi do simptoma hipermetabolizma, što podrazumijeeva, ubrzan rad srca, anksioznost, tremor, nesanicu, gubitak tjelesne težine, ubrzanu probavu, ubrzane cikluse kod žena generativne dobi, a paradoksalno, može dovesti i do umora, najvjerovatnije zbog iscrpljivanja energetskih rezervi organizma.
Obzirom na sve navedene simptome, pacijentima u većini slučajeva vrlo brzo postaje izrazito teško da obavljaju svakodnevne aktivnosti. Takođe, hipertireoza vrlo često dolazi s egzoftalmusom, izbočenjem očne jabučice. Egzoftalmus se javlja zbog hipertrofije mišića i masnog tkiva koje se nalazi iza očne jabučice, a kod hipertireoze je izazvano istim antitijelima koja izazivaju i samu hipertireozu, TRA.
U prošlosti, prije nego što su nam bile dostupne metode određivanja nivoa hormona štitnjače u serumu, bilo je izrazito teško pravilno dijagnostifikovati i liječiti hipertireozu. U današnje vrijeme dijagnostika hipertireoze je značajno jednostavnija zbog dobre dostupnosti biomedicinskih analiza, tj. određivanja serumske vrijednosti hormona štitaste žlijezde (F)T3, (F)T4, tireostimulirajućeg hormona (TSH).
Hipotireoza – što je, koji su simptomi i kako se liječi?
Već i određivanje vrijednosti TSH u serumu je dovoljna za postavljanje sumnje na hipertireozu, obzirom da kod hipertireoze vrijednost TSH pada na nulu, ali se u tom slučaju pretraga svakako mora dopuniti i određivanjem nivoa hormona štitne žlijeze, da se odredi nivo disfunkcije. Ključna pretraga u dijagnostici štitnjače, koja daje konačan odgovor radi li se o hipertireozi ili o nekom drugom stanju koje dovodi do porasta nivoa hormona štitaste žlijezde jeste scintigrafija štitnjače. Scintigrafija je s istorijskog gledišta bila prva, a dugo vremena i jedina dijagnostička metoda za oslikavanje štitnjače. Pojavom ultrazvuka koji je značajno precizniji u oslikavanju strukture same štitnjače, scintigrafija je posljednjih 30-ak godina zadržala deo značaja, kao jedina slikovna metoda koja može sa sigurnošću verifikovati uzrok pojačanog rada štitnjače.
Kako izgleda liječenje?
Liječenje hipertireoze se gotovo uvek započinje lijekovima koje nazivamo tireostatici, koji blokiraju enzime koji ugrađuju jod u hormone štitaste žlijezde. Na taj način lijekovi imaju dvostruki učinak, snižavaju proizvodnju i lučenje hormona što ima neposredan terapijski učinak, dok usporavajući unos joda u štitnjaču najverovatnije na indirektan način smanjuje upalu, koja uopšte i generišesamu bolest.
Na takav način se kod velike većine pravilno određenom medikamentoznom terapijom hipertireoza može i izliječiti. Ipak, kod lečenja hipertireoze je izrazito važno relativno često kontrolisati nivo hormona štitnjače i precizno određivati dozu tireostatika, na neki način čak i predviđati tok bolesti u budućnosti.
Hipertireoza je izrazito nepredvidiva bolest i jedino se na takav način može kvalitetno liječiti pacijent. Ukoliko se pacijentu čak i malo duže nastavi propisivati puna doza tireostatika, vrlo često se desi da se funkcija štitnjače u potpunosti blokira i da bolesnik završi u teškoj, lijekovima izazvanoj, hipotireozi. Cilj liječenja je dovesti funkciju štitnjače u normalu, postepeno snižavajući dozu lijeka, čime se u velikoj većini slučajeva može u potpunosti izlečiti bolest.
Čvorovi u štitastoj žlijezdi – ljekar objašnjava koji zahtjevaju liječenje
Ipak, kod težih slučajeva hipertireozu treba liječiti hirurški ili terapijom zračenja radioaktivnim jodom. Obje navedene metode rezultiraju hipotireozom, tj. usporenom sintezom i lučenjem hormona štitnjače, ali se kod težih slučajeva hipertireoze smatra da je to bolje rješenje za bolesnika, jer se hipotireoza, u poređenju s težim oblicima hipertireoze, značajno jednostavnije i uspješnije liječi.
Šta u trudnoći?
Liječenje hipertireoze tokom trudnoće je ipak nešto složenije. Tireostatici koji su u gotovo svim slučajevima lek izbora u liječenju hipertireoze, ulaze u fetalni krvotok preko placente, a u literaturi je opisano da mogu blokirati razvoj štitaste žlijezde ploda. Zbog toga se tokom trudnoće hipertireoza liječi drugom vrtom lijekova, koji ipak u značajno manjoj mjeri prelaze u fetalni krvotok.
Hipertireoza, ukoliko se liječi na pravilan način, u pravilu ne donosi veći rizik neželjenog ishoda trudnoće. Naprotiv, iz kliničke prakse znamo da trudnoća čak ima i blagotvoran učinak na sam tok hipertireoze, tako da se trudnicama mogu propisivati i niže doze tireostatika.
Dakle, kao i kod hipotireoze, u slučaju sumnje na hipertireozu potrebno je što ranije odrediti serumsku vrijednost TSH, a po potrebi i (F)T3 i (F)T4, pa se s nalazom javiti specijalisti endokrinologu, da se bolest uopšte može potvrditi, a po potrebi i kvalitetno liječiti. prenosi novi
