Ugledni Forbes donosi analizu – sve što treba znati o tome kako se ova bolest prenosi.
KLJUČNE ČINJENICE
Majmunske boginje se ne šire lako među ljudima i prenose se dugotrajnim bliskim kontaktom sa zaraženom životinjom ili osobom ili predmetima kontaminiranim od strane nekoga s infekcijom poput peškira, odjeće ili posteljine.
Virus se uglavnom širi direktnim kontaktom sa tzv. zaraznim čirevima majmunskih boginja, krastama ili tjelesnim tekućinama, iako se može prenijeti i respiratornim kapljicama – vrstama velikih čestica koje nastaju kada ljudi dišu, govore, kašlju ili kihaju.
“Ove respiratorne kapljice ne putuju jako daleko i brzo padaju na tlo”, rekao je za Forbes dr. Jake Dunning, istraživač zaraznih bolesti s Univerziteta Oxford.
Još uvijek nije jasno jasno mogu li se majmunske boginje širiti i putem aerosola – sitnih tekućih čestica koje se mogu zadržati u zraku – načinom prijenosa koji se često koristi za označavanje bolesti “zračnim putem”.
Dunning je izraz nazvao “beskorisnim” jer ga mnogi ljudi koriste za opisivanje različitih stvari, iako je rekao da je moguće da bi aerosoli kratkog dometa mogli biti uključeni u prenošenje majmunskih boginja.
Trebat će više istraživanja kako bi se to znalo sa sigurnošću, rekao je, dodajući da bi bio “iznenađen” ako bi istraživanja pokazala prijenos aerosola na velike udaljenosti, s obzirom na trenutne dokaze koji sugeriraju da je prijenos na velike udaljenosti malo vjerojatan.
ŠTA NE ZNAMO
Ne znamo da li se majmunske boginje mogu prenijeti spolnim putem.
Značajan dio slučajeva majmunskih boginja identificiranih u Europi i Ujedinjenom Kraljevstvu bio je među homoseksualcima ili biseksualcima, muškarcima, koji nisu putovali u dijelove Afrike gdje je bolest endemska.
Iako nije poznato da se virus prenosi spolnim putem – iako se može pretpostaviti određeni stepen bliskog fizičkog kontakta – uzorak je natjerao znanstvenike da se zapitaju jesu li uključeni i drugi načini prijenosa, a stručnjaci su upozorili da se članovi zajednice ne stigmatiziraju.
Stručnjaci naglašavaju da rizik od majmunskih boginja nije ograničen samo na muškarce koji imaju spolni odnos s muškarcima i napominju da se taj obrazac može objasniti drugim faktore. To bi moglo uključivati zdravstvene službenike koji traže i tako pronalaze više slučajeva unutar ove grupe, pri čemu su članovi zajednice proaktivniji u pogledu svog seksualnog zdravlja i vjerojatnije će posjećivati klinike.
Istraživači u Europi nedavno su otkrili virus majmunskih boginja u sjemenu nekoliko pacijenata, sugerirajući da bi izravan spolni prijenos mogao biti moguć.
“Bit će potrebna daljnja istraživanja kako bi se utvrdilo je li to slučaj”, rekao je Dunning, te pojasnio: “Nije jasno kako je virus došao u sjemenu tekućinu ili je li ‘dodan’ u nekom trenutku nakon ejakulacije.”
Više od 1300 slučajeva majmunskih boginja potvrđeno je u gotovo 30 zemalja izvan Afrike, prema javnozdravstvenim podacima koje je prikupio Global.Health, tim istraživača i tehnologa koji prate epidemiju. Većina njih je u Europi – Ujedinjeno Kraljevstvo je identificiralo 321 slučaj, Španija 198, Portugal 191 i Njemačka 113 – uz značajan skup od 110 slučajeva u Kanadi. Postoji sumnja i na dodatne slučajeve, ali oni nisu potvrđeni.
Ortopoksvirusi poput majmunskih boginja su “otporni i stabilni” i mogu preživjeti sedmicama ili mjesecima u ljuskama kože i prašini ako su uslovi ispravni, rekao je Dunning iz Oxforda. To znači da predmeti poput kontaminirane posteljine ili peškira koje koriste pacijenti s majmunskim boginjama teoretski mogu predstavljati rizik od infekcije duže vrijeme. “Oblaci” kožnih ljuskica ili prašine koji se mogu stvoriti prilikom mijenjanja kreveta zaražene osobe mogu, na primjer, predstavljati rizik od infekcije, dodao je Dunning, iako će biti potrebno više istraživanja kako bi se ispitala ta mogućnost.
NA ŠTA TREBA PAZITI
Majmunske boginje nisu novi virus – već decenijama kruži dijelovima centralne i zapadne Afrike. Obično je blag i prolazi sam od sebe za otprilike mjesec dana – iako može biti smrtonosan i opasniji je za djecu i trudnice.
Stručnjaci, uključujući šefa WHO-a dr. Tedrosa Adhanoma Ghebreyesusa, kažu da iznenadna i neočekivana pojava majmunskih boginja u više zemalja odjednom sugerira da je virus možda već neko vrijeme kružio neotkriven, iako nije jasno koliko dugo.
Iako je Tedros rekao da trenutno nije prekasno za suzbijanje epidemije, upozorio je da postoji “stvarni” rizik da se virus “ustali u neendemskim zemljama”.
Moguće je da bi se virus mogao proširiti na populacije divljih životinja i na taj način steći uporište izvan Afrike, izjavilo je za Forbes nekoliko istraživača koji proučavaju kako se virusi šire sa životinja na ljude.
Glodavci – za koje se sumnja da nose virus u Africi – i vjeverice su najvjerojatniji životinjski rezervoari u SAD-u, rekao je virolog s Unvierziteta Minnesota Matthew Aliota, a Ellen Carlin s Unvierziteta Georgetown rekla je da bi životinje trebale biti “važna tema” za dužnosnike koji se bave suzbijanjem epidemije. prneosi “Radiosarajevo“.
