To su gubitak sluha i epilepsija.
Prva studija ove vrste u Velikoj Britaniji, analizirala je neurodegenerativni poremećaj u prilično raznolikoj populaciji u pokušaju da se detaljnije sagleda kako bolest pogađa sve vrste ljudi.
Istraživači su otkrili da ni etnička pripadnost ni socio-ekonomski status nisu povezani s povećanim ili smanjenim rizikom od razvoja Parkinsonove bolesti.
Studija, koju je proveo tim sa Univerziteta “Queen Mary u Londonu”, istraživala je i faktore rizika i simptome prije dijagnoze.
Da bi to učinili, istraživači su analizirali medicinske kartone više od milion ljudi koji su živeli u istočnom Londonu između 1990. i 2018. godine.
Rezultati su pokazali da oni koji pate od epilepsije imaju veći rizik od razvoja Parkinsonove bolesti.
Uprkos tome što istraživači navode da se Parkinsonova bolest uzrokovana lekovima ne može isključiti u ovom slučaju, ovo nije prvi put da se epilepsija povezuje s njom.
Izveštaji o slučajevima iz 2016. otkrili su da Parkinsonova bolest i epilepsija mogu koegzistirati. To može biti pre dijagnoze ili u slučajevima u kojima se epilepsija razvija nakon dijagnoze.
Prema studiji, gubitak sluha takođe može biti rani znak – javlja se do pet godina pre dijagnoze Parkinsonove bolesti.
Stručnjaci su sugerisali da gubitak sluha može biti dio oštećenja senzorne obrade do koje tako često dolazi s razvojem ove bolesti.
Senzorno oštećenje se manifestuje na različite načine kod različitih pacijenata – kroz vid, sluh ili čak čulo mirisa, prema istraživačima.
Dodatno, studija je sugerisala nove trendove u okviru već poznatih simptoma, utvrđeno je da se drhtanje javlja čak 10 godina prije postavljanja dijagnoze, a problemi s pamćenjem i do pet godina prije zvanične dijagnoze. prneosi “Novi“.
