Anksioznost nije problem kojeg samo odrasle osobe imaju. Naime klinička istraživanja pokazuju da se mnogobrojna djeca bore s ovim problemom. Istraživanja tvrde da se s anksioznošću bori više od 20% mladih. Zbog toga je važno poraditi na odnosu s djecom dok su još nije kasno.
Nije lako uočiti tjeskobu kod djece, jer je različito ispoljavaju. Tako npr. postoje fizički simptomi kod djece kao što su glavobolja, ubrzan rad srca ili bolovi u stomaku, dok druga djeca svojim ponašanjem mogu ukazati na mogućnost anksioznosti.
Vrlo često ponašanja roditelja mogu dovesti do anksioznosti koju djeca osjećaju, a da pritom nisu ni svjesni svojih postupaka. Zbog toga je vrlo važno da obratite pažnju na ono što im govorite, a mi vam donosimo savjete koji će vam pomoći da ne dođe do osjećaja anksioznosti kod vašeg djeteta.
Suočavanje s vlastitim nesigurnostima je ono na čemu biste prvobitno trebali poraditi. Djeca prate i uče ponašanja roditelja. Ne možete očekivati da dijete ima samopouzdanja, ako ga vi nemate. Stresne situacije je teško izbjeći, ali možete promijeniti način na koji prihvatate loše vijesti.
Poticanje izbjegavanja obaveza, koje mu stvaraju nelagodu, samo će još više produbiti osjećaj anksioznosti jednom kada se bude morao suočiti s obavezama. Roditelji često pomažu djeci da izbjegavaju stvari koje im stvaraju strah umjesto da ih nauče kako se suočiti s istim.
Izbjegavanje razgovora o osjećajima nije dobro za djecu, ali ni za vas. Važno je da znate kako se vaše dijete osjeća i da ono može te osjećaje jasno izraziti pred vama. Objasnite djetetu da su strah i nervoza sasvim normalne emocije. Slušajte ono što vam govori te razgovorom dođite do zajedničkog rješenja.
Biti pretjerano oprezan zna biti izuzetno štetno. Ako djetetu često govorite da su neke radnje opasne i nedozvoljene, kod djece će se stvoriti neodlučnost. Konkretnim informacija objasnite djetetu zašto je nešto opasno, kako bi dijete shvatilo ozbiljnost situacije.
Hvaljenje rezultata umjesto truda stvara anksioznost kod djece, koja se može odraziti i u starijoj dobi. Strah od razočarenja da nešto nisu uradili kako treba, iako to nije bilo u njihovoj moći može izazvati visok nivo anksioznosti. Zbog toga ih uvijek pohvalite kada se potrude.
Postavljanje sugestivnih pitanja u kojim im dajete neki odgovor ne ostavlja prostora da izraze svoje emocije. Ako ih pitate da li su ljuti zato što im se dogodilo nešto, oni će prihvatiti ljutnju kao emociju umjesto npr. tuge.
Zauzimanje autoritativnog pristupa roditeljstva najviše šteti djeci koja su mirnija. Ukoliko imate više djece, koja su karakterno različita, vikanjem i kažnjavanjem možete povećati anksioznost kod djeteta koje je mirnije. Stoga se preporučuje da izbjegavate autoritativni pristup.
Slanje mješovitih poruka prema principu “sve ili ništa” djecu može samo dodatno zbuniti. Kada želite da vaše dijete uradi nešto, pokušajte im objasniti zašto je to važno. Mirnim tonom objasnite im koje su posljedice ukoliko izbjegavaju obaveze.
