Zapravo to slatko u roku od najviše 40 minuta izaziva pad raspoloženja i nervozu te potrebu za novim konzumiranjem hrane, kaže Zineta Horozović
Prehrana je preširok pojam kojem se konačno s pravom pridaje puno pažnje, posebno tokom ramazana. Polazeći od dvije važne stavke, da naše cijelo tijelo grade voda, proteini i masti, a u nešto manjoj mjeri minerali i vitamini i da nam ugljikohidrati obezbjeđuju energiju koja nam je neophodna da, ne samo svakodnevno nego svake minute psihofizički funkcionišemo, a njihovi izvori nisu ništa drugo do jednom rječju hrana, postavlja se onda pitanje gdje bismo je po prioritetima postavili?
Dipl.ing.preh.tehn. Zineta Horozović za AKOS ističe da pokušajmo pogledati u ovom ramazanu šta nam naše tijelo govori.
– Ako primjećujemo određene nepravilnosti i promjene, tijelo nam zapravo šalje prve alarme da se uozbiljimo u odnosu prema sebi i svom psihofizičkom stanju, ali ne samo zbog sebe nego i njegove refleksije na našu porodicu i društvo. Nakon analize tijela i stanja u kojem se nalazimo imamo priliku da napravimo njegovo generalno fizičko, duhovno i umno čišćenje tokom ramazana
Najprije ćemo obroke u periodu od akšama do sabaha podijeliti na tri obroka, dva glavna i jedan međuobrok. Važno je da između ne uzimamo ništa sem tečnosti. Izbor hrane za sehur i iftar zavisi od vremena varenja hrane. Da pojednostavimo, najbrže se vare povrće, voće i dobrim dijelom žitarice, dok se sporije vare namirnice životinjskog porijekla. Šta to za nas znači? Nakon faze gladovanja ne smijemo šokirati organizam teško varljivom hranom niti velikom količinom.
Važno je da organizam lagano pređe na prehranu a to može postići kroz dvije faze, prije svega vodom i hurmama koje su najzdravije voće na svijetu. Hurme pospješuju čišćenje najvažnijeg organa za selekciju hrane, tj. jetre. Sadrže prirodni šećer koji nam brzo vraća izgubljenu energiju te potiče raspoloženje koje nije varijabilno kao ono prouzrokovano rafiniranim šećerom. Za sve postoji mjera pa tako i za hurme, 1, 3, 5 ili 7 hurmi je dovoljno za iftarenje. Nakon iftarenja hurmama i akšam-namaza, možemo napraviti svježu salatu koja je najpoželjniji iftarski obrok zbog sadržaja vode i do 96%, servirati uz lagani prilog koji se brzo vari poput riže, palente, bulgura ili kuhane ribe. Na iftaru možemo pojesti i laganu supu na bazi kuhanog povrća koja nam je dovoljna kao obrok – tvrdi Horozović
Navodi kako su greške koje činimo tokom ramazana u pogledu voća višestruke.
– Ili ga konzumiramo zajedno sa drugim namirnicama i smanjujemo njegovu činkovitost na organizam, ili pojedemo preveliku količinu koja uzrokuje debljanje i višak glukoze. Prosječna količina za žene je jedna šolja a za muškarce jedna i po šolja. Dakle, i za voće je potrebna mjera. Voćni frapei ili voćni jogurti su nepoželjni zbog gutanja bez žvakanja – savjetuje Horozović.
Dodaje da su jaja, ili meso pravi izbor za sehur.
– Jaja ili meso ili punomasni mliječni proizvodi su pravi sehurski izbor i na ovaj način smo tokom noći unijeli sve neophodne makronutrijente (proteine, masti i ugljikohidrate) ali i mikronutrijente (vitamine i minerale). Miješanjem visokoproteinskih namirnica tj. jaja, mesa i mliječnih proizvoda prouzrokovaćemo sebi nesnošljivu težinu a to nam u periodu nakon sehura nije potrebno. Osim toga ako u jednom obroku kombiniramo namirnice koje su izvor kalcija i željeza, tj. mesa i mliječnih proizvoda, smanjujemo apsorpciju i jednog i drugog minerala.
Na sehuru nije poželjno konzumiranje namirnica koje sadrže šećer poput voća, a posebno rafinirani šećer poput kolača. Mit koji se godinama razvijao jeste da na sehuru moramo pojesti neko slatko kako bismo izdržali dan. Zapravo to slatko u roku od najviše 40 minuta izaziva pad raspoloženja i nervozu te potrebu za novim konzumiranjem hrane. To otežava post i gladovanje i drži nam cjelodnevni fokus na hrani i piću umjesto da se bavimo produktivnijom materijom tokom gladovanja. Iz toga je i nastala dugometražna priprema obilne i raznovrsne hrane za iftar. Vodu ne smijemo piti uz obroke jer ublažavamo želučanu kiselinu i time otežavamo proces varenja hrane – zaključuje Horozović.
