Treba najprije reći da je aluminij posvuda oko nas – pojavljuje se i u prirodi te je treći najzastupljeniji element u Zemljinoj kori. U svom prirodnom stanju obično je vezan s drugim elementima kao što su fosfati i sulfati, pa osim što se nalazi u stvarima poput pakiranja hrane, posuda za pečenje, pa čak i kozmetike, nalazi se i u tlu, u našoj pitkoj vodi i u našoj hrani – voću, povrću, mesu, ribi, žitaricama i mliječnim proizvodima.
Prehrambeni aditivi, kao što su konzervansi, bojila i umjetni zgušnjivači također sadrže aluminij. IFLScience piše da aluminij u visokim razinama može biti štetan po ljudsko zdravlje.
Neka su istraživanja pronašla dokaze da bi ovaj metal mogao biti povezan s Alzheimerovom bolešću, budući da su povišene razine primijećene kod ljudi koji žive s tim stanjem, dok su drugi nagađali da se može povezati s rakom. No, potrebna su dodatna istraživanja većih razmjera kako bi se ta veza potvrdila.
A što je s aluminijskom folijom? Kao i kod mnogih metala, važno je smanjiti količinu koju konzumiramo, ali teško ju je u potpunosti eliminirati. Svjetska zdravstvena organizacija i Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda izjavile su da je prihvatljivo imati niske razine aluminija u našim sustavima, oko dva miligrama po kilogramu tjelesne težine tjedno.
Uz to, istraživanje je pokazalo da aluminij sadržan u posuđu za kuhanje i u foliji, može prodrijeti u hranu, no to ovisi i o temperaturi na kojoj kuhate, kiselosti hrane i prisutnosti drugih sastojaka.
Ipak, za sada nema čvrstih dokaza koji pokazuju da je unos aluminija iz folije povezan s povećanim rizikom za zdravlje. No, ako ste u nedoumici, izbjegavajte korištenje posuđa obloženog aluminijem i kuhanje kisele hrane u aluminijskoj foliji.