Leukemija ili rak krvi, za razliku od drugih vrsta raka, uglavnom ne stvara vidljivu masu, odnosno tumor koji je lako uočljiv. Leukemija dolazi od grčkih riječi – leukos, što znači bijelo i haima, što znači krv. Kod leukemije uglavnom se radi o mutiranim bijelim krvnim stanicama, ali nekada to mogu biti i crvene krvne stanice kao i krvne pločice.
Zašto dolazi do leukemije?
Ova bolest nastaje u DNK-u stanice koštane srži. DNK ima ulogu da govori stanici kada i kako treba rasti, kako se treba razvijati i kada treba umrijeti. Kod leukemije, dogodi se da DNK da ‘pogrešnu’ uputu stanicama koje se onda razvijaju s mutacijom i u prekomjernoj količini. No, još uvijek se ne zna što točno uzrokuje ovu mutaciju stanica koštane srži.
Uzevši to u obzir, svaka osoba može oboljeti od leukemije. No, istraživanja su pokazala kako osobe koje su izložene određenim čimbenicima imaju veće šanse za oboljenje od ostalih. Osobe koje su se prethodno liječile od raka te su bile podvrgnute zračenju ili kemoterapiji imaju veću vjerojatnost za razvoj neke vrste leukemije.
Leukemija rizici
Osobe koje puše aktivno ili pasivno mogu imati povećan rizik za razvoj ove bolesti, isto kao i osobe koje su tijekom života bile izložene industrijskim kemikalijama koje se koriste kod građevinskih materijala i nekih kućanskih kemikalija, poput benzena i formaldehida.
Ako osoba pati od određenih genetskih poremećaja, poput neurofibromatoze, Klinefelterov sindroma, Schwachman-Diamondov sindroma i Downova sindroma, može imati povećani rizik od oboljenja od leukemije.
Istraživanja su pokazala da se neke vrste leukemije mogu javljati u obiteljima, odnosno da mogu biti nasljedne. No, to ne mora uvijek biti nužno tako, stoga se može napraviti genetsko testiranje kako bi se procijenio rizik za dobivanje ove bolesti.
Vrste leukemije
Vrsta leukemije od ređuje se prema tome koliko bolest brzo napreduje, je li se proširila van stanica koštane srži i limfnih čvorova te koje je krvne stanice zahvatila. Neke vrste leukemije su češće kod djece, a neke se u većem postotku pojavljuju kod dodraslih.
Tako postoji klasifikacija leukemije koju možemo podijeliti u dvije skupine: one koje se određuju prema brzini kojom bolest napreduje i one koje se odnose na stanice koje su zahvaćene.
1. Leukemije po brzini napretka bolesti:
• Akutna leukemija – stanice leukemije se brzo dijele i bolest brzo napreduje. Ako osoba ima akutnu leukemiju, osjećat će se bolesno nekoliko tjedana nakon što se leukemijske stanice formiraju. Ova vrsta leukemije opasna je po život i zahtijeva hitan početak terapije, a ujedno je i najčešći oblik raka koji se pojavljuje kod djece.
• Kronična leukemija – kod ove vrste stanice leukemije ponašaju se ujedno i kao nezrele i kao zrele krvne stanice. Neke se stanice razviju do točke kada funkcioniraju skoro identično kao ‘originalne’ stanice, ali ne rade to dovoljno dobro kao ‘prave’ stanice koje su se normalno razvile. Kod kronične leukemije simptomi mogu biti godinama nevidljivi te je češća kod odraslih nego kod djece.
2. Leukemije prema vrsti stanica koje su zahvaćene:
• Mijeloična leukemija – utječe na mijeloidne stanice koje se kod zdravih osoba kasnije razvijaju u crvene i bijele krvne stanice te trombocite.
• Limfocitna leukemija – utječe na limfocite koji se nalaze u limfnom tkivu koje je dio imunološkog sustava.
3. Leukemije prema brzini napretka bolesti i prema vrsti stanica:
• Akutna limfocitna leukemija (ALL) – najčešći je tip leukemije kod djece, tinejdžera i osoba do 39. godine života, ali može se pojaviti kod odraslih neovisno o njihovoj dobi.
• Akutna mijeloična leukemija (AML) – najčešći tip akutne leukemije u odraslih, a najčešće se pojavljuje kod osoba starijih od 65 godina, no može se pojaviti i kod djece.
• Kronična limfocitna leukemija (KLL) – najčešća kronična leukemija kod odraslih, posebice kod starijih od 65 te se simptomi možda neće pojaviti i do nekoliko godina.
• Kronična mijeloična leukemija (CML) – češća je kod odraslih osoba starijih od 65 godina, ali može pogoditi odrasle osobe bilo koje dobi te se rijetko javlja kod djece, a može proći i do nekoliko godina do pojave prvih simptoma.
Leukemija simptomi
Leukemija može pogoditi bilo koga, ali često prođe jako puno vremena od prvog stadija bolesti pa do pojave prvih simptoma. Ovisno o tome koju vrstu leukemije osoba ima, razlikuju se i simptomi, ali u neke općenite se ubrajaju:
• Povećani umor kao i lako umaranje
• Groznica ili noćno znojenje
• Česte infekcije
• Kratkoća daha
• Blijeda koža
• Neobjašnjivi gubitak težine
• Bol ili osjetljivost kostiju i/ili zglobova
• Bol ili osjećaj punoće ispod rebara s lijeve strane
• Natečeni limfni čvorovi na vratu, ispod pazuha, preponama ili trbuhu
• Povećana slezena ili jetra
• Lak nastanak modrica i krvarenje, uključujući krvarenje iz nosa, krvarenje desni
• Osip koji izgleda poput sitnih crvenih točkica na koži ili ljubičaste, odnosno potamnjele mrlje na koži
Dijagnoza
Rezultati rutinskih krvnih pretraga mogu upućivati na to da možda patite od akutnog ili kroničnog oblika leukemije te će biti potrebne daljnje pretrage. Dijagnostički pregledi tako mogu uključivati:
1. Fizički pregled
Liječnik ispituje pacijenta o simptomima te opipava ima li natečenih limfnih čvorova kao i jesu li slezena ili jetra povećane, a provjeravaju se i desni zbog krvarenja i oticanja te se obavlja pregled kože radi osipa. Također, mogu se pregledati desni zbog krvarenja i oticanja.
2. Potpuna krvna slika
Ovaj nalaz krvi liječniku pokazuje ima li pacijent abnormalne razine crvenih ili bijelih krvnih stanica kao i trombocita.
3. Analiza krvnih stanica
Uzimaju se dodatni uzorci krvi kako bi se provjerili markeri koji ukazuju na prisutnost stanica leukemije.
4. Biopsija koštane srži
Ako se pokaže da pacijent ima abnormalan broj bijelih krvnih stanica, onda se može napraviti biopsija koštane srži.
5. Lumbalna ili spinalna punkcija
Ovdje se testira uzorak spinalne tekućine kako bi se utvrdilo je li se leukemija proširila na spinalnu tekućinu koja okružuje mozak i leđnu moždinu.
6. Slikanje i drugi testovi
Liječnik pacijenta može poslati na rendgensko snimanje prsnog koša, CT ili magnetsku rezonanciju ako simptomi ukazuju da je leukemija zahvatila kosti, organe ili tkivo.
Leukemija i liječenje
Lijek za leukemiju još ne postoji, ali to ne znači da se osobe od nje ne mogu izliječiti. Kako će izgledati liječenje ovisi o vrsti leukemije, ali i drugim čimbenicima poput dobi i cjelokupnom zdravlju te je li se bolest proširila na druge organe i tkiva. Uglavnom se radi o kombinaciji više terapija.
Kemoterapija je ujedno i najčešći oblik liječenja leukemije koje uključuje korištenje kemikalija za ubijanje stanica leukemije ili sprječavanje njihovog razmnožavanja. Koristi se i imunoterapija u kojoj se uzimaju određeni lijekovi za jačanje imunološkog sustava. Terapija zračenjem koristi jake energetske zrake ili rendgenske zrake za ubijanje stanica leukemije ili zaustavljanje njihovog rasta. Ciljana terapija je metoda koja koristi lijekove dizajnirane za napad na određene dijelove stanica leukemije koji mogu spriječiti umnožavanje stanica leukemije, prekinuti dotok krvi u stanice ili ih izravno ubiti. Još jedna mogućnost je i transplantacija matičnih stanica ili koštane srži.
Tri faze liječenja leukemije
Ovisno o vrsti liječenja osoba može imati dugotrajno liječenje leukemije ili liječenje u određenim fazama. Općenito se liječenje sastoji od tri glavna dijela: indukcijske terapije, konsolidacije i terapije održavanja.
Cilj indukcijske terapije je ubiti što više stanica leukemije u krvi i koštanoj srži kako bi se postigla remisija. U remisiji se broj krvnih stanica vraća na normalnu razinu, a u krvi se ne nalaze stanice leukemije te svi znakovi i simptomi bolesti nestaju. Ova terapija uglavnom traje četiri do šest tjedana.
Druga faza liječenja, konsolidacija, ima za cilj ubiti sve preostale neotkrivene stanice leukemije kako se rak ne bi vratio. Obično se prima u ciklusima koji mogu trajati od četiri do šest mjeseci.
Treća faza jest terapija održavanja. U toj se fazi nastoje ubiti sve stanice koje su možda preživjele prve dvije faze kako bi se spriječio povratak raka, odnosno leukemije. Ova faza traje oko dvije godine.
Zaključak
Leukemija je rak krvi koji može pogoditi bilo koju osobu u bilo kojoj dobi, a simptomi se mogu pojaviti godinama nakon što je počeo prvi stadij bolesti. Iako za leukemiju ne postoji lijek, to ne znači da osobe ne mogu postići dugotrajnu remisiju. Ali, to također ne znači da se leukemija ne može vratiti i nakon dugo vremena mirovanja. Potrebno je slijediti upute liječnika i primati preporučenu terapiju. prenosi n1
