Glavni okidač ovog tipa raka jest humani papilomavirus (HPV), koji također igra ključnu ulogu u razvoju raka vrata maternice. Interesantno, orofaringealni karcinom sada postaje češći od karcinoma vrata maternice u SAD-u i Velikoj Britaniji.
HPV se prenosi seksualnim kontaktom, a glavni čimbenik rizika za orofaringealni karcinom je broj seksualnih partnera tijekom života, posebno oralnog seksa. Osobe koje su imale šest ili više oralnih seksualnih partnera tijekom života imaju čak 8,5 puta veći rizik za razvoj orofaringealnog karcinoma u usporedbi s onima koji ne prakticiraju oralni seks, piše Science Alert.Studije o ponašanju pokazuju da je oralni seks raširen u mnogim zemljama. Primjerice, istraživanje provedeno u Velikoj Britaniji na gotovo 1000 osoba koje su podvrgnute tonsilektomiji iz razloga koji nisu povezani s karcinomom otkrilo je da je čak 80 posto odraslih osoba prakticiralo oralni seks tijekom svog života.
No, na sreću, samo mali broj tih osoba razvija orofaringealni karcinom, a razlog za to nije potpuno jasan. Prema prevladavajućoj teoriji, većina ljudi “uhvati” HPV infekciju i uspješno je potpuno eliminira. Međutim, mali broj ljudi ne uspijeva izbaciti infekciju, možda zbog nekog defekta u svom imunološkom sustavu. Kod tih pacijenata, virus se može neprestano replicirati i tijekom vremena nasumično integrirati u DNK domaćina, što može uzrokovati da stanice domaćina postanu kancerogene.
Cijepljenje protiv HPV-a
Cijepljenje protiv HPV-a kod djevojčica uvedeno je u mnogim zemljama kako bi se spriječio rak vrata maternice. Sada postoje rastući, iako još uvijek neizravni dokazi, koji sugeriraju da bi to cijepljenje moglo biti učinkovito i u sprječavanju infekcije HPV-om u usnoj šupljini.
Također postoji nekoliko indikacija da su dječaci također zaštićeni “imunostadionom” u zemljama gdje je visoka pokrivenost cijepljenja među djevojčicama (iznad 85 posto). Sve te činjenice zajedno mogu, nadamo se, dovesti do smanjenja broja slučajeva orofaringealnog karcinoma u narednim desetljećima.
Iako je to povoljno iz perspektive javnog zdravlja, važno je napomenuti da to jamči zaštitu samo ako je pokrivenost među djevojčicama visoka, iznad 85 posto, i samo ako se osoba nalazi unutar tog pokrivenog “čopora”. To ne pruža zaštitu na individualnoj razini, posebno u doba međunarodnih putovanja, gdje bi kontakt s osobom iz zemlje s niskom pokrivenošću cijepljenja mogao predstavljati rizik.
U zemljama s niskom stopom cijepljenja među djevojčicama, kao što je slučaj u SAD-u, gdje je samo 54,3 posto adolescenata u dobi od 13 do 15 godina primilo dvije ili tri doze cijepljenja protiv HPV-a u 2020. godini, ovo cijepljenje ne pruža zaštitu. Zbog toga je nekoliko zemalja, uključujući UK, Australiju i SAD, proširilo svoje preporuke o cijepljenju protiv HPV-a kako bi uključilo i mladiće, što se naziva politikom spolno neutralnog cijepljenja.
No, univerzalna politika cijepljenja ne jamči visoku pokrivenost jer postoji znatan broj ljudi koji su protiv cijepljenja iz različitih razloga, uključujući zabrinutost za sigurnost, potrebu ili, rjeđe, brigu oko poticanja promiskuiteta.
Paradoksalno, neka istraživanja na populaciji sugeriraju da mladi odrasli, možda iz nastojanja da se suzdrže od penetrativnog snošaja, pribjegavaju oralnom seksu, barem u početku.
Pandemija koronavirusa također je donijela svoje izazove. Prvo, zbog privremenog zatvaranja škola teže je bilo dosegnuti mlade ljude. Drugo, primijećen je porast općeg oklijevanja prema cijepljenju ili stavova protiv cijepljenja u mnogim zemljama, što također može pridonijeti smanjenju stope cijepljenja,piše N1
