Najnovija studija pokazuje da gubitak vizuelne osjetljivosti može predvidjeti demenciju 12 godina prije nego što se dijagnostikuje.
Istraživanje je zasnovano na 8.623 zdravih ljudi u Norfolku u Engleskoj koji su praćeni dugi niz godina. Do kraja studije, 537 učesnika je razvilo demenciju.
Zašto je to tako?
Vizuelni problemi mogu biti rani pokazatelj kognitivnog pada, jer toksični amiloidni plakovi povezani sa Alchajmerovom bolešću mogu prvo da utiču na oblasti mozga povezane sa vidom, pri čemu se dijelovi mozga povezani sa pamćenjem oštećuju kako bolest napreduje.
Postoji nekoliko drugih aspekata vizuelne obrade na koje utiče Alchajmerova bolest, kao što je sposobnost da se vide obrisi objekata i da se razlikuju određene boje, a oni mogu uticati na živote ljudi, a da oni toga nisu odmah svjesni.
Još jedan rani znak Alchajmerove bolesti je nedostatak u “inhibitorskoj kontroli” pokreta očiju, gdje se čini da ometajući stimulansi lakše zadržavaju pažnju.
Čini se da ljudi sa Alchajmerovom bolešću imaju problem sa ignorisanjem ometajućih stimulansa, koji se mogu pojaviti kao problemi sa kontrolom pokreta očiju.
Ako demencija otežava izbjegavanje ometajućih stimulansa, onda bi ovi problemi mogli povećati rizik od saobraćajnih nesreća.
Prepoznavanje lica
Postoje i dokazi koji sugerišu da ljudi sa demencijom imaju tendenciju da neefikasno obrađuju lica novih ljudi. Drugim riječima, oni ne prate uobičajeni obrazac skeniranja lica osobe sa kojom razgovaraju.
Kod zdravih ljudi, ovo bi bilo od očiju do nosa do usta. Ovo radimo da bismo “utisnuli” lice i zapamtili ga za kasnije.
U stvari, neki ljekari koji rade sa osobama sa demencijom prepoznaće da neko ima demenciju kada ih sretnu.
Ljudi sa demencijom ponekad mogu izgledati izgubljeno, jer ne pomjeraju namjerno oči da bi skenirali okolinu, uključujući i lice ljudi koje su upravo sreli.
Iz toga bi slijedilo da ćete kasnije biti manje sposobni da prepoznate ljude jer niste utisnuli njihove karakteristike.
Dakle, ovaj rani problem u neprepoznavanju ljudi koje ste upravo upoznali mogao bi biti povezan sa neefikasnim pokretom očiju za nova lica, a ne sa čistim poremećajem pamćenja, piše Science Ale.
Može li pokret očiju poboljšati pamćenje?
Međutim, pošto je vizuelna osjetljivost povezana sa performansama pamćenja, takođe testiramo da li navođenje ljudi da rade više pokreta očima pomaže u poboljšanju pamćenja.
Prethodna istraživanja o ovom pitanju su pomiješana, ali neke studije su otkrile da pokreti očiju mogu poboljšati pamćenje.
Možda to objašnjava zašto smo otkrili da ljudi koji više gledaju TV i čitaju imaju bolje pamćenje i manji rizik od demencije od onih koji to ne čine.
Dok gledamo televiziju ili čitamo, naše oči listaju naprijed – nazad preko stranice i TV ekrana.
Međutim, ljudi koji često čitaju takođe imaju tendenciju da se duže školuju. Dobro obrazovanje obezbjeđuje rezervni kapacitet mozga tako da kada su veze u mozgu oštećene, negativni rezultat je manji.
U drugim studijama, otkriveno je da pokreti očiju slijeva nadesno i zdesna nalijevo brzo poboljšavaju autobiografsko pamćenje.
Međutim, neke studije sugerišu da ovaj blagotvoran efekat pokreta očiju koristi samo dešnjacima.
Nismo sigurni zašto je to tako. Uprkos ovim uzbudljivim nalazima, liječenje problema sa pamćenjem korišćenjem namjernih pokreta očiju kod starijih ljudi još uvijek nije urađeno toliko, prenosi RTCG.
Takođe, korišćenje deficita u pokretima očiju kao dijagnostike nije uobičajena karakteristika, uprkos mogućnostima u tehnologiji pokreta očiju. prenose Nezavisne
