YouTube je platforma na koju se u svakom satu postavi blizu 300 sati videomaterijala. Dižući snimke na svoje kanale, korisnici “otežaju” YouTube sa 300 hiljada videa dnevno. Snimke u roku od 24 sata budu pregledani vrtoglavih pet milijardi puta. Ono što korisnici najviše gledaju jestu vlogovi koje snimaju bh., hrvatski, srbijanski ili strani vlogeri.
Gledatelji širom svijeta provode sate posmatrajući tuđe živote, zavideći im i gubeći pojam o vremenu. Ugledaju se na njih i imitiraju ih, a neki idu toliko daleko da i sami pokušavaju ostvariti toliku slavu i pokrenuti vlastiti YouTube kanal na kojem će snimati svoje videe.
O ovoj temi razgovarali smo s psihologinjom Arminom Čerkić koja kaže kako situacija nije alarmatna dok god djeca i roditelji imaju razrađenu strategiju korištenja mobitela i praćenja ovakvih sadržaja.
“Prema do sada urađenim istraživanjima o utjecaju društvenih medija na djecu i adolescente, bez sumnje možemo reći da su društvene platforme, a pogotovo YouTube, postale dio svakodnevnice mnoge djece i adolescenata širom svijeta. Youtuberi imaju utjecaja na ponašanje djece, a da roditelji toga nisu svjesni”, kaže Čerkić ističući kako ovo nije nužno loša stvar.
Najgledaniji sadržaji su oni koji prikazuju vlogere kako igraju određene igrice, ocjenjuju izgled i pitaju za cijenu odjeće koju nose prolaznici, skečevi, priče iz privatnih života vlogera i slično. Moderno vrijeme je sa sobom donijelo popularizaciju YouTubea koji je mladima sada mnogo zanimljiviji nego obični TV program.
Psihologinja nam priča kako se na YouTubeu mogu dijeliti iskustva i mišljenja o bilo kojoj temi koja se prezentira, od komentara o različitim proizvodima do savjeta o izgledu, ali i rješavanju zadaća te obradi tema koje su edukativne za djecu, a prezentirane na zabavan i prije svega blizak način.
“Sve teme prezentiraju njihovi vršnjaci koji mogu lakše i jednostavnije komunicirati sa svojim vršnjacima ili različitim dobnim skupinama te u jednom videu doći do miliona gledatelja širom svijeta. Utjecaj je zaista veliki, ali je također i vrlo dostupan svakodnevno”, nastavlja.
Časopis Variety je 2014. napravio anketu u kojoj je tražio od mladih da odaberu 20 najpopularnijih osoba na temelju njihove pristupačnosti, autentičnosti i drugih kriterija. Skoro svi ispitanici su na vrh liste stavili youtubere koje redovno prate ne samo na YouTubeu, nego i na mnogim društvenim mrežama.
Čerkić smatra da djeca mogu i sama željeti da postanu osobe koje imaju pratioce koji imaju veliki broj pregleda i praćenja da bi i sami imali mogućnost komuniciranja s velikim brojem gledatelja iz cijelog svijeta. Mogućnost komuniciranja s potencijalno velikim brojem gledatelja se može korisiti za promociju pozitivnih vrijednosti koje su aktuelne za svijet u kojem živimo, ali i za način za brzo sticanje lične koristiti.
“Ono što je danas važno više nego u drugim perioduma jeste da roditelji koji su uključeni i aktivno razgovaraju sa svojom djecom imaju najviše utjecaja na vrstu sadržaja koju djeca biraju, ali i značaj koji djeca daju sadržajima s interneta. Ovo će primarno zavisiti od porodičnih vrijednosti kojma roditelji odgajaju svoju djecu”, navodi psihologinja.
Kao i kod televizijskih programa djeca trebaju imati granice u pristupu sadržajima koje gledaju, ali i ukupnom vremenu koje sedmično ili dnevno provedu koristeći tehnologiju.
“Naravno, vrijeme treba biti prilagođeno uzrastu djeteta i treba ga postaviti roditelj. Roditeljima je, naravno, potrebno vrijeme za njih i vrijeme kada će završavati svoje obaveze, ali to ne znači da im tehnologija treba koristiti kao virtualni babysitter. Samo vrijeme koje djeca provode koristeći tehnologiju zavisi od toga da li i na koji način roditelji žele postaviti granice za djecu, a puno važnije, provoditi ih”, konstatuje.
Na kraju Čerkić kaže kako je moguće provododiti definirano vrijeme koristeći tehnologiju i da nakon toga ostane vremena za igru, čitanje i boravak u prirodi ukoliko su roditelji jasno odredili granice.
Stranica Internet Matter savjetuje roditeljima kako je efikasna metoda kojom mogu upravljati to da sa svojom djecom gledaju sadržaje koje mališani inače gledaju sami. Na ovaj način im mogu skrenuti pažnju na neke druge detalje u videima te kasnije razgovarati s njima o onome što su pregledali. Na taj način će djeci razjasniti da li je taj sadržaj kvalitetan ili treba da traže nešto što je više edukativne prirode, prenosi “Klix“.
