Svima nama se dogodilo da osjetimo neku vrstu pojačane tjelesne ili mentalne aktivnosti kada u stvari želimo da se smirimo. Takođe nam se sigurno dogodilo da priželjkujemo neku napetost u trenutku kada se osjećamo potpuno apatično i prazno.
Svako od nas zna na koji način najbolje dolazi do unutrašnjeg mira kada se bori protiv osjećaja nelagodnosti koji klinička psihologija naziva stanje emotivnog disbalansa. Prostije rečeno, ovo je stanje u kojem osjećamo preveliku aktivnost i ubrzanost organizma ili, potpuno suprotno, kada se osjećamo suviše depresivni i izmoreni.
Nekome prija sport, neko se pak odaje supstancama koje izazivaju zavisnost poput nikotina, dok drugi više uživaju u vremenu provedenom sa prijateljima i porodicom. Ove strategije se nazivaju strategije vladanja i predstavljaju naš pokušaj da dostignemo balans našeg organizma. Među ovim strategijama se nalazi i automanipulacija u cilju smirivanja napetosti ili otklanjanja depresije (igranje sa pramenovima kose, dodirivanje lica, griženje usana, masturbacija).
Postavlja se pitanje ― da li je moguće da naše pametne telefone koristimo da bismo regulisali stanje naše neurofiziološke aktivnosti?
Problem nije u samom korišćenju društvenih mreža, nego u načinu na koji ih koristimo da bismo se osjećali bolje. Pametni telefon bismo mogli posmatrati kao pauzu za cigaretu, ili grljenje antistres jastuka, ili pak opsesivno listanje novina, kao i mnoge druge navike čija je funkcija uvijek ista. Različite vrste zavisnosti se stalno mijenjaju: bio to nikotin, kokain ili Internet, cilj je uvijek umirujući ili antidepresijski, i ostaće nepromijenjen. Kako bilo, pametni telefoni u ovom slučaju predstavljaju jedan od najboljih sredstava regulacije.
Zanimljiva je činjenica da sadržaj koji čitamo preko telefona ima mnogo veći značaj nego što se mislilo. Svijet društvenih mreža pruža nam iluziju da smo dio jedne zajednice i mogućnost da drugima predstavimo svoj život kao zanimljiv. Ova potreba za društvenim mrežama je toliko prisutna kod čovjeka da je to poprimilo oblike pandemije koja se nekontrolisano širi. U budućnosti ćemo svi biti zavisni od društvenih mreža. Vremena se mijenjaju, a vrste zavisnosti se očigledno prilagođavaju na najbolji mogući način.
Možda nam naši pametni telefoni pomažu prilikom samoregulacije sopstvenog organizma, ali koliko daleko naša zavisnost može otići? To zavisi od nas samih. Moramo znati da je stvarni svijet oko nas, a ne u našim telefonima. Ukoliko pronalazimo načine kojima bismo umanjili napetost ili depresiju, prije svega treba biti umjeren.
