Naučnici su sada bliže nego ikad tom nivou preciznosti u mjerenju vremena, pokazalo je novo istraživanje.
Takav bi uređaj uveliko nadmašio mogućnosti atomskih satova, koji definišu sekunde kroz kontrolirane skokove energije u elektronima atoma i trenutno su vrhunac tačnosti u mjerenju vremena. U atomskim satovima signali koji pobuđuju atome osciliraju na frekvenciji od milijardu puta u sekundi, piše CNN.
Istraživači su nedavno razvili tehniku koja bi mogla povećati ovu tačnost pokretanjem i mjerenjem oscilacija u još složenijoj meti – jezgri atoma. Naučnici su koristili ultraljubičasto svjetlo za pobuđivanje nuklearnih čestica u atomu torija-229 ugrađenom u čvrsti kristal. Zatim su izmjerili frekvenciju energetskih impulsa koji utiču na jezgru – što je ekvivalent kazaljki u običnom satu – brojeći valove u UV signalu alatom koji se zove optički frekvencijski češalj.
Izazivanje energetskih skokova u jezgri zahtjeva mnogo višu frekvenciju signala nego što je potrebna za atomske satove. Sa više valnih ciklusa u sekundi, očekuje se da će ovaj pristup omogućiti tačnije mjerenje vremena.
Otkriće koje bi moglo promijeniti sve
Iako je njihov nuklearni sat još uvijek u razvoju, mogao bi transformisati ne samo mjerenje vremena već i proučavanje fizike te uticati čak i na način na koji naučnici istražuju strukturu svemira. Prototip je već sada tačan kao atomski sat, a očekuje se da će buduće verzije biti još preciznije i stabilnije, prema istraživanju objavljenom 4. septembra u časopisu Nature.
“Budući da su istraživači pokazali da je moguće proizvesti i izmjeriti te signale, postoji mnogo stvari koje možemo pogurati kako bismo dodatno poboljšali tačnost”, rekao je glavni autor studije Chuankun Zhang, student u JILA-u – istraživačkom centru koji financiraju Univerzitet Colorado Boulder i Nacionalni institut za standarde i tehnologiju, prenosi Index.hr.
Na primjer, prilagodbe bi mogle uključivati podešavanje i frekvencije lasera koji gađaju jezgru.
“Ovaj rad doista označava eru nuklearnog sata”, rekla je dr. Olga Kocharovskaya, profesorica fizike na teksaškom univerzitetu A&M koja nije bila uključena u istraživanje.
Kocharovskaya i drugi istraživači testirali su 2023. jezgre atoma skandij-45 kao moguće kandidate za nuklearni sat.
U to su vrijeme ti atomi proizveli najsnažniju energetsku tranziciju – i mjerljivi puls – ikada viđenu u jezgri, ali novi rezultati torija-229 generirali su jači signal i bili su stabilniji, ističe Kocharovskaya.
“Nema sumnje da je takav sat izvediv i da će uskoro biti izgrađen”, tvrdi Kocharovskaya.
Atomski satovi
U atomskim satovima elektroni atoma su izloženi elektromagnetskom zračenju na određenim frekvencijama. Naleti energije pobuđuju elektrone, gurajući ih u višu orbitu oko atoma. Oscilacije koje pokreću prelaze elektrona između stanja označavaju protok vremena.
Pouzdanost atomskih satova daleko je veća nego svakodnevnih satova koji mjere sekunde u vibracijama kvarcnih kristala, koji su skloni ispadanju iz sinkronizacije.
Decenijama su se atomski satovi koristili u GPS tehnologijama za istraživanje svemira i za mjerenje međunarodnog vremena.
Međutim, atomski satovi takođe su osjetljivi na gubitak sinhronizacije. Elektromagnetske smetnje mogu poremetiti pobuđene elektrone i uticati na preciznost mjerenja vremena.
Čestice u jezgri atoma, s druge strane, teže je poremetiti od elektrona. Protoni i neutroni čvrsto su povezani snažnom nuklearnom silom – najjačom od svih fundamentalnih sila. Valne dužine koje mogu inducirati prelaz jezgre osciliraju na višim frekvencijama, omogućujući preciznija mjerenja vremena.
Prije ove studije bilo je nekoliko važnih otkrića u razvoju nuklearnih satova.
Do prvog otkrića došlo je 1976. godine. Pokazalo se da je jezgra torija “jedinstveno niske energije” i da se može gurnuti u pobuđeno stanje korištenjem vakuumskog ultraljubičastog (VUV) laserskog svjetla. Do 2003. godine naučnici su mislili da bi izotop torija-229 bio dobar kandidat za nuklearne satove jer je toriju potrebno manje energije za pobuđivanje jezgre od većine drugih vrsta atoma.
“Naš rad nadograđuje se na to. Uspjeli smo pobuditi nuklearni prelaz i razne prelazne energije”, rekao je Zhang, dodavši da su rezultati bili oko milion puta precizniji od prethodnih mjerenja.
Samo proučavanje fizike moglo bi biti revolucionarno
Tačnost i stabilnost atomskih satova već su naučnicima dale važne alate za proučavanje potresa, gravitacijskih polja i prostor-vremena. Ta bi polja mogla doživjeti “veliki podsticaj” zahvaljujući nuklearnim satovima, tvrdi Kocharovskaya.
Nuklearni satovi bili bi ne samo precizniji nego i jednostavniji i prenosiviji jer, za razliku od atomskih satova, ne bi zahtijevali uslove visokog vakuuma, ekstremno hlađenje i moćnu zaštitu od magnetskih i električnih poremećaja.
Samo proučavanje fizike moglo bi revolucionisati korištenjem nuklearnih satova uz atomske, smatra Zhang. Praćenje i poređenje omjera frekvencija u dvije vrste satova tokom vremena mogli bi pomoći naučnicima da utvrde jesu li fundamentalne fizičke konstante doista konstantne kao što se čine ili se pomijeraju na nivoima koje su prije bile premale za mjerenje.
Ova tehnika uparenog sata mogla bi promijeniti proučavanje tamne tvari, misteriozne tvari koja čini 80 odsto svemira, ali koja nikada nije izravno mjerena.
Neki naučnici su sugerisali da tamna tvar stupa u interakciju s česticama kao što su elektroni, kvarkovi i gluoni, ali u količinama koje se trenutno ne mogu detektovati.
“Želimo vidjeti bi li tamna tvar mogla komunicirati s atomskom jezgrom na nešto drugačiji način u poređenju s elektronskom orbitom u atomu. Ako se omjer prelazne frekvencije nuklearnog i atomskog sata mijenja tokom vremena, to bi bio pokazatelj nove fizike”, rekao je Zhang.
Premda još trebaju puno napredovati prije nego što nuklearni satovi nadmaše performanse atomskih, ova otkrića upućuju na to da takvo vrijeme nije daleko.
“Kako se budu razvijali bolji UV laserski izvori i kako se razrade neki od misterija i trikova nuklearnih satova, očekujem da će se neke vrste eksperimenata koje trenutno provodimo u mom laboratoriju za testiranje relativnosti i traženje nove fizike s atomskim satovima umjesto toga izvoditi s nuklearnim satovima”, rekao je Shimon Kolkowitz, izvanredni profesor na Kalifornijskom univerzitetu Berkeley.
