U doba (oko 300 godina p. n. e.) kada je grčki filozof Aristotel izjavio da se duša čovjeka nalazi u njegovom srcu, Herofil je tvrdio da se ona zapravo nalazi u mozgu, a ta teorija je važila sve do 17. vijeka naše ere. Hipokrat, otac medicine, je u svojim spisima dosta govorio o anatomiji mozga. Upravo on je prvi ustanovio da mozak ima dvije hemisfere. Hipokrat je za ovu pojavu koristio zanimljiv termin: dvojina mozga. Platon je, međutim, bio taj koji je došao do zaključka da se naređenja za izvršavanje motornih funkcija zadaju u mozgu. Nauka je potom potvrdila ove tvrdnje, piše “Red info portal“.
U 17. vijeku pojavila se teorija koja ističe da je organizacija mozga potpuno drugačija od dotadašnjih modela, a to se prije svega odnosi na čula, pokrete, pamćenje, tj. ova teorija je otkrila da se njihovi centri nalaze u samom mozgu, a ne u njegovim šupljinama. Franc Josef Gal (Franz Joseph Gall) je u 18. vijeku otkrio pseudonauku frenologiju, koja proučava oblik lobanje i na osnovu njega određuje mentalne sposobnosti čovjeka. On je nacrtao mozak, i to prilično precizno.
Šezdesetih godina prošlog vijeka neurolozi i psihijatri sproveli su mnoga istraživanja i došli do zaključka da su u lijevoj hemisferi mozga centri za komunikaciju, a u desnoj za vid, tj. percepciju i motorne funkcije, ali s obzirom na to da su naučnici ova ispitivanja sprovodili nad pacijentima, tj. osobama čija je podjela i organizacija mozga nešto drugačija, tako su i ove informacije bile umnogome nepouzdane, pa su naučnici odbacili ovu teoriju..
Kasnije, napredovanje tehnologije, a posebno uvođenje skenera, koji nam omogućava da posmatramo lobanju živih ljudi, omogućili su neurolozima da na vrijeme otkriju i proučavaju mnoge bolesti. Tehnologija i nauka omogućavaju naučnicima da prodru u sam mozak i uslikaju njegovu građu, što otvara put ka boljoj spoznaji organizacije mozga, ali i načinima liječenja.
Ova faza bila je odlučujuća u otkrivanju stvarne građe mozga, kao i za usavršavanje neuropsihologije, pa je medicina napredovala do te mjere da može odgovoriti na razna pitanja o mnogim procesima koje mozak izvršava.
Tako danas znamo da su dvije hemisfere mozga, mada u stalnoj međusobnoj vezi, potpuno samostalne, neki ih čak zovu posebnim ličnostima. Dok je lijevi mozak centar racionalnog razmišljanja, analize, linearne organizacije podataka, logike; desna hemisfera je sjedište intuicije, emotivnosti, neverbalnog razmišljanja i kreativnosti. Takođe, desnu stranu našeg tijela kontroliše zapravo lijeva hemisfera mozga i obrnuto.
Važno je, međutim, naglasiti da obje hemisfere mozga rade zajedno i marljivo ispunjavaju svoje funkcije, bez obzira na to koja je dominantna. Zato nemojte požuriti da za školske probleme sa matematikom krivite svoju (ne)dovoljno razvijenu lijevu hemisferu, biće da je ipak trebalo nešto više vježbanja.
