Sve popularnija upotreba biljnih mleka u odnosu na mlijeko koje stiže iz mljekara, povezuje se sa zaštitničkim stavom prema ograničenim prirodnim resursima.
Smatra se da bi prelaskom sa kravljeg mlijeka na sojino, na godišnjem nivou spriječili isušivanje 250 km³ vode. Ekvivalentno tome bilo bi kada bi se svi ljudi na svijetu odrekli kupanja na godinu dana.
Što se tiče efekta staklene bašte, emisija štetnih gasova bi se smanjila za skoro 1 bilion tona godišnje – što je ukupna emisija štetnih gasova u Njemačkoj za godinu dana.
S druge strane, i proizvodnja mlijeka od biljaka stvara određene prirodne troškove.
Bademu je, na primjer, potrebno mnogo vode kako bi se uzgajao. Kako se najveći dio ukupne proizvodnje badema na planeti odvija u Kaliforniji, gdje postoji rastući problem nedostatka izvora vode, dodatan pritisak stvara i proizvodnja bademovog mlijeka.
Šta se dešava sa pirinčanim mlijekom?
Ljudi često povezuju podrigivanje sa mlijekom od krave i metan-gasom koji se oslobađa iz njega, međutim, metan-gas se oslobađa i u procesu respiracije bakterija koje žive ispod poplavljenog pirinčanog tla. Iako se radi o količinama metan-gasa koje su daleko manje nego kod kravljeg mlijeka, ipak su znatno veće nego kod drugih vrsta mlijeka.
Problem sa ovsenim mlijekom je taj što proizvodnja ovsa, iako lako opstaje u različitim klimatskim uslovima, iziskuje obradu zemljišta u mjeri većoj nego za bilo koje druge biljne alternative.
Proizvodnja u mljekarama neuporedivo je štetnija od proizvodnje bilo kog biljnog mlijeka, pa bi prelazak na bilo koje prirodno mlijeko bio bolji po zdravlje planete, prenosi “BBC”.
