Prošlo je već 4.000 godina otkako je Gilgameš, kralj Uruka, krenuo za potragu za tajnom besmrtnosti. Još od tada ljudska fascinacija vječnim životom, ili bar što duže moguće, nije se umanjila.
Naučna zajednica troši veliki novac i analizira faktore koje doprinose dužem životu, a upravo ih je zato privukla mala italijanska zajednica gdje većina stanovnika dobro zađe u svoju 10. deceniju života prije smrti.
Aćaroli se nalazi u pokrajini Kampanija, oko 140 kilometara južno od Napulja. “Bila sam na plaži u Aćaroliju i vidjela ljude u 90-im godinama života, kako se preplanuli sunčaju na plaži i puše, dok njihovi trbusi izgledaju kao da su u devetom mjesecu trudnoće“, rekao je američki kardiolog Alan Majsel Njujork Postu.
Ovo se protivilo svemu u što je vjerovao, ali i učio druge godinama – za duži život pazi na liniju, izbjegavaj poroke i sunce. Ljudi iz Aćarolija, s druge strane, žive u kontrastu s ovim pravilima, ali stare impresivno. U selu živi oko 2.000 stanovnika svih godina, a među njima je i 300 njih koji žive duže od 100 godina i čak 20 posto onih koji su proslavili 110. rođendan – pa i koji više.
Osim toga, Majsel je sa svojim kolegama proveo istraživanja koja dokazuju da imaju veoma malu stopu obolijevanja od Alchajmera i srčanih bolesti – uprkos svim onim cigaretama i vinu. Velika studija kojom se istražuje dugovječnost tih ljudi sada je u završenoj fazi, a naučnici se nadaju kako će genska testiranja otkriti nešto što bi moglo koristiti svim ljudima širom svijeta da žive duže.
Tokom svog istraživanja, Majsel je otkrio neke zanimljive tragove koje svakako imaju značajan udio u njihovoj dugovječnosti. Ove dvije namirnice vrlo često konzumiraju svi stanovnici sela i moglo bi se reći da su baza njihove prehrane. Ruzmarin se naučnici potvrđeno povezuje s redukcijom rizika Alchajmerove bolesti poboljšavajući funkcije mozga i memorije.
Sardine su s druge strane riblji lijek za sve vrste upala u ćelijama tijela. Takođe, maslinovo ulje se jede uz sve, a čaša vina pije uz svaki obrok. Starci Aćarolija ne uče jogu, ali većinu svog vremena provode na otvorenom – krećući se i družeći. Život je tamo veoma opušten, a stres kojeg moderna medicina naziva toksičnim tamo gotovo i ne postoji, piše “Express“.
